Rujanski rok za web trgovce nije samo IT zadatak

Nova pravila traže podatke o proizvodima koje trgovci često nemaju, a vrijeme za njihovo prikupljanje sve je kraće. Zbog toga je prilagodba prije svega nabavni, a tek potom razvojni zadatak

Za web trgovce izmjene Zakona o zaštiti potrošača neće biti jedna velika prilagodba, nego nekoliko odvojenih rokova od kojih najzahtjevniji dolazi 27. rujna 2026. godine, kada se nova pravila više neće odnositi samo na funkcionalnosti webshopa, nego i na podatke o samim proizvodima.

Dosadašnja je pozornost bila usmjerena gotovo isključivo na funkciju za jednostrani raskid, poznatiju kao gumb za raskid, koja se primjenjuje od 19. lipnja 2026. godine i koja se u pravilu ispunjava zahvatom na mrežnom sučelju. Rujanske su izmjene zahtjevnije jer se prilagodba više ne svodi na sučelje, već trgovac mora osigurati i prikaz novih podataka o proizvodima, pri čemu će za dio tih podataka morati pravodobno zatražiti informacije od proizvođača. Riječ je o prijenosu europskih pravila o jačanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, a rok pada neposredno prije razdoblja najintenzivnije prodaje.

Dva obrasca koja se ne izrađuju samostalno

Od 27. rujna 2026. godine uz robu koja se prodaje potrošačima idu dva propisana obrasca različite svrhe. Prvi je opća obavijest da za robu u Uniji vrijedi najmanje dvogodišnja odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke. Jednaka je za sve trgovce i sve proizvode i postavlja se na prodajnom mjestu, a govori o pravu koje kupac ima po zakonu, neovisno o tome daje li mu itko dodatno jamstvo.

Drugi se obrazac, poznat pod nazivom GARAN, veže uz konkretan model i pokazuje da proizvođač jamči trajnost dulje nego što traje ta zakonska odgovornost. Koristi se samo kada je proizvođač za cijelu robu besplatno preuzeo takvo jamstvo u trajanju duljem od dvije godine i o tome obavijestio trgovca. Produženo jamstvo koje trgovac prodaje uz proizvod, jamstvo koje pokriva samo pojedini dio robe i ono koje ne prelazi dvije godine u tu kategoriju ne ulaze i o njima se i dalje obavještava slobodnim tekstom. Ondje gdje su uvjeti ispunjeni trgovac više ne odlučuje hoće li jamstvo isticati, nego ga mora prikazati propisanim obrascem.

Nijedan od dvaju obrazaca trgovac ne izrađuje sam, jer ih je Komisija objavila kao gotove predloške za preuzimanje.

Podaci koje trgovac ne proizvodi sam

Veći dio posla ne leži u grafici, nego u proširenom popisu predugovornih obavijesti kod ugovora sklopljenih na daljinu. Potrošaču se prije sklapanja ugovora mora dati ocjena popravljivosti robe, a ako ocjene nema, informacija o dostupnosti i postupku naručivanja rezervnih dijelova potrebnih za održavanje usklađenosti robe s ugovorom, o procijenjenom trošku tog naručivanja, o dostupnosti uputa za popravak i održavanje te o ograničenjima popravka, i to ako je proizvođač te obavijesti učinio dostupnima trgovcu. Uz to se traži podatak o minimalnom razdoblju u kojem proizvođač osigurava ažuriranja softvera za robu s digitalnim elementima, podatak o postojanju i trajanju komercijalnog jamstva trajnosti duljeg od dvije godine ako postoji te informacija o uvjetima isporuke, uključujući isporuku prihvatljivu za okoliš. Dio tih podataka ponavlja se i neposredno prije izvršenja narudžbe jer je proširen i popis obavijesti koje se prikazuju na tom koraku.

Zakon obvezu informiranja stavlja na trgovca, ali kod većine navedenih podataka izrijekom dodaje uvjet da ih je proizvođač učinio dostupnima trgovcu. Trgovac dakle ne mora sam utvrđivati popravljivost robe ni trajanje softverske podrške, no mora te podatke pribaviti i prikazati kada postoje. Upravo tu, prema našem iskustvu, nastaje usko grlo, jer je prilagodba prije svega nabavni, a tek potom razvojni zadatak. Katalog treba proširiti odgovarajućim poljima, a podatke od dobavljača zatražiti ugovornim putem, na isti način na koji se danas pribavljaju deklaracije ili podaci o energetskoj učinkovitosti. Za asortiman od nekoliko tisuća artikala procjenjujemo da takav ciklus realno traje mjesecima, a ne tjednima.

Što s webshopa mora nestati

Istoga datuma na snagu stupa i znatno prošireni popis zavaravajućih poslovnih praksi. Opća tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš, poput oznaka eko ili zeleno, smatra se zavaravajućom ako trgovac ne može dokazati priznatu izvrsnu okolišnu učinkovitost relevantnu za tu tvrdnju, a isto vrijedi za tvrdnju o okolišnoj prihvatljivosti cjelokupnog proizvoda ili cjelokupnog poslovanja kada se ona zapravo odnosi samo na jedan aspekt. Zabranjene su i tvrdnje da proizvod ima neutralan, smanjen ili pozitivan utjecaj na okoliš u pogledu emisija stakleničkih plinova kada im je osnova kompenzacija tih emisija, dakle kupnja ugljičnih kredita kojima se emisije poništavaju drugdje. To izravno pogađa označavanje dostave i proizvoda kao klimatski neutralnih. Popis obuhvaća i oznake održivosti koje nisu utemeljene na programu certificiranja niti ih je utvrdilo javnopravno tijelo, niz tvrdnji o trajnosti i popravljivosti te navođenje da su recenzije dali potrošači koji su proizvod doista kupili ili koristili, bez razumnih i proporcionalnih koraka provjere.

Navedene prakse zabranjene su same po sebi, a za razliku od ostalih zavaravajućih praksi, kod njih se ne dokazuje je li potrošač doveden u zabludu ni je li to utjecalo na njegovu odluku o kupnji, nego samo je li praksa primijenjena. Novčana kazna za trgovca pravnu osobu propisana je u rasponu od 1.500,00 do 50.000,00 eura, a izmijenjene odredbe o nadzoru za točno određene skupine prekršaja, među kojima je i primjena nepoštene poslovne prakse, obvezuju nadležnog inspektora da optužni prijedlog podnese odnosno prekršajni nalog izda najkasnije u roku od 15 dana od završetka nadzora.

Treći rok dolazi u studenome

Treći rok nastupa 17. studenoga 2026. godine, kada se uvodi bazna cijena, definirana kao maloprodajna cijena primjenjiva na točno određen dan u prethodnom razdoblju, koja se ističe uz maloprodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere. Uz nju dolazi i obveza objave važećih cjenika proizvoda na mrežnim stranicama trgovca. Za koji dan u prethodnom razdoblju, za koje proizvode i na koji način se bazna cijena ističe, kao i način objave cjenika, tek treba propisati nadležno ministarstvo.

Od čega početi

Trgovcima koji rujanski rok žele dočekati bez improvizacije savjetujemo da počnu od mapiranja, odnosno da za svaku skupinu proizvoda utvrde koje od traženih podataka već imaju u katalogu, kojih nemaju i od kojeg ih proizvođača ili dobavljača trebaju zatražiti. Tek nakon toga ima smisla otvarati razvojni zadatak proširenja kataloga i stranice proizvoda, jer se inače ne zna koja se polja uopće popunjavaju. Usporedo s time vrijedi proći postojeće marketinške materijale i oznake na webshopu te ukloniti tvrdnje koje od 27. rujna više neće izdržati provjeru, prije svega one o klimatskoj neutralnosti i općenite ekološke oznake bez dokaza.

Trgovci koji taj posao započnu sada rujanski rok neće dočekati kao informatički projekt u zadnji čas, nego kao završetak procesa koji je dobrim dijelom već odrađen.

dijana@ecommerce.hr