Ideja za Maritimo Recycling nije nastala u laboratoriju ni na poslovnoj radionici, nego na moru. Tijekom ribolovnih izleta Marjan je sve češće nailazio na plastični otpad koji je završavao u mrežama ili plutao uz obalu. Istodobno je kod kuće koristio 3D printer i istraživao mogućnosti recikliranja plastike. Spoj te dvije naizgled nepovezane priče postao je temelj projekta koji danas funkcionira kao centar za reciklažu plastike prikupljene iz mora.
“Polazišna ideja bila je jednostavna: dok se globalno reciklira tek neznatan dio plastike iz mora, golema količina vrijednog materijala završava na odlagalištima otpada. Umjesto da se promatra kao problem, taj otpad može postati sirovina za nove proizvode”, istaknuo je Marjan.
Model Maritimo Recyclinga obuhvaća cijeli proces koji seže od prikupljanja otpada do proizvodnje gotovih proizvoda. “Sve počinje akcijama čišćenja mora i obale, nakon čega slijedi sortiranje plastike prema vrsti i boji, usitnjavanje, topljenje te oblikovanje novih proizvoda. Posebnost sustava je što se koristi isključivo reciklirana plastika, a proizvodni proces praktički ne stvara otpad. Materijal koji se ne iskoristi ili proizvod koji ne zadovolji kriterije kvalitete ponovno se vraća u proizvodnju”, objasnio je Marjan dodajući kako se prodajom proizvoda financiraju nove akcije čišćenja, edukativni programi i daljnji razvoj projekta, čime se stvara zatvoren i samoodrživ sustav kružnog gospodarstva.
Iako je projekt snažno oslonjen na tehnologiju, Žitnik ističe da najveća vrijednost nije u strojevima nego u ljudima. Upravo uključivanje zajednice pokazalo se ključnim trenutkom razvoja. Kroz radionice, edukativne programe i akcije čišćenja stvoren je model koji danas okuplja volontere, umirovljenike, osobe s invaliditetom i lokalno stanovništvo.
“Polovicu zaposlenih čine upravo osobe iz društveno osjetljivih skupina, a mnogi od njih prvi su se put uključili kroz volonterske aktivnosti. Takav pristup prošle je godine prepoznat i na europskoj razini, kada je Maritimo Recycling osvojio prestižnu nagradu za društvene inovacije SozialMarie”, istaknuo je Marjan.
U udruzi danas razvijaju koncept “društvenog recikliranja“, čiji je cilj omogućiti građanima da aktivno sudjeluju u stvaranju čišćeg Jadrana, ne samo kroz prikupljanje otpada, nego i kroz praćenje njegova puta do finalnog proizvoda.

Prvi proizvodi nastajali su eksperimentalno, kroz izradu različitih ploča, greda i prototipova. No pravi tržišni iskorak dogodio se razvojem sunčanih naočala Floaties. “Naočale se izrađuju od deset plastičnih čepova prikupljenih iz mora, opremljene su polariziranim lećama i, baš poput čepova od kojih nastaju, plutaju na vodi. Posebnost proizvoda je i doživotna garancija. Ako se naočale oštete, kupac ih može vratiti, a materijal će ponovno biti iskorišten za proizvodnju novih”, pojasnio je Marjan.
Analiza proizvodnje pokazala je da svake prodane Floaties naočale omogućuju uklanjanje približno pet kilograma otpada iz mora, čime kupnja proizvoda postaje izravna podrška čišćenju Jadrana.
Jedan od najambicioznijih projekata koje trenutno razvijaju je QRIGIN, tehnološka platforma koja omogućuje praćenje svakog komada plastike od trenutka prikupljanja do gotovog proizvoda. Cilj je kupcima, partnerima i velikim brendovima omogućiti potpunu transparentnost proizvodnog procesa te ih aktivnije uključiti u modele kružnog gospodarstva. Takav pristup već je privukao interes velikih kompanija. Primjerice, neiskorišteni plastični čepovi iz proizvodnih procesa partnera mogu se pretvoriti u nove promotivne ili funkcionalne proizvode, čime održivost postaje dio poslovne strategije.
Iako je projekt nastao u Dubrovniku, Marjan ga ne vidi kao lokalnu inicijativu nego kao pokret koji se može primijeniti u brojnim obalnim zajednicama. Model reciklaže, proizvodnje i uključivanja zajednice osmišljen je tako da se može jednostavno replicirati, a sva znanja, alati i tehnologije razvijaju se prema principima otvorenog pristupa, bez zatvaranja iza patenata.
Pred Maritimo Recyclingom sada je nova razvojna faza. Uz širenje izvan Hrvatske, razvoj QRIGIN platforme i novih proizvoda, cilj je izgraditi mrežu zajednica koje će koristiti isti model za pretvaranje otpada u vrijedne resurse.
Ako uspiju u tome, projekt koji je nastao iz jedne ribolovne barke mogao bi postati jedan od najzanimljivijih primjera kako se tehnologija, održivost i poduzetništvo mogu spojiti u održiv poslovni model budućnosti.