Od regionalnog voditelja prodaje u Lidlu do osnivača i direktora agencije koju vodi više od 11 godina, Nikola Budiša svoj profesionalni put opisuje kao kontinuiranu prilagodbu tržištu, tehnologiji i novim načinima rada. Ono što je počelo kao hobi s vremenom je preraslo u ozbiljan biznis, a danas smatra da će upravo brzina prilagodbe umjetnoj inteligenciji odrediti tko će opstati na tržištu, a tko nestati.

U ranijim razgovorima isticali ste važnost prilagodbe agencijskog modela i tržišnih promjena. Kako danas izgledaju LM Komunikacije u odnosu na prije tri godine? Što se najviše promijenilo u načinu rada s klijentima?

U samoj suradnji s klijentima zapravo se nije puno toga promijenilo, ali su se svakako promijenile njihove potrebe i, posljedično, naši “deliverablesi”. Isporuka izgleda drugačije, dok su odnos i suradnja ostali jednaki. LM Komunikacije su nekada poslovale u klasičnom agencijskom modelu, no prije dvije godine pokrenuli smo ozbiljnu optimizaciju. Danas više ne zapošljavamo isključivo stručnjake za pojedine niše, već operatore, ljude koji upravljaju AI agentima i time klijentima pružaju sasvim novo iskustvo.

Najbolje se to vidi na primjeru: nekada bi klijent javio problem, zadatak bi se delegirao kroz tim i rješavao danima, ponekad i tjedan-dva. Danas klijent definira problem, a naša ga ekipa rješava gotovo odmah. Mogu reći da smo transformaciju dobro prošli i trenutačno radimo izuzetno produktivno, toliko da svaka radna pozicija danas opravdava šest do sedam puta veći trošak od plaće, dok je industrijski standard tri puta.

Prije nekoliko godina naglašavali ste rastuću važnost videa u komunikaciji s publikom. Kako danas gledate na ulogu video sadržaja u kontekstu novih tehnologija i promjena u konzumaciji sadržaja?

Video i danas smatram najvažnijim alatom za komunikaciju, samo su se okolnosti oko njega bitno promijenile. Društvene mreže traže kvantitetu, produkcija se svela na izvrsne kamere u mobitelima, a agencije više ne ostvaruju profit kakav su imale prije. Tržište je zasićeno i klasičan agencijski video jednostavno više nije isplativ krajnjem naručitelju.

Računica je prilično jednostavna. Agencija mora naplatiti dovoljno da pokrije svoj rad, ali u tom trenutku klijentu to više nema smisla zato što mu jedan video neće donijeti toliki povrat da bi opravdao kontinuiranu produkciju. Zato je danas puno isplativije da klijenti to rade sami ili u suradnji s freelancerima.

Danas se nalazimo u fazi snažne implementacije umjetne inteligencije u poslovanju. Kako je taj val utjecao na vaše poslovanje, odnosno jeste li AI doživjeli kao disruptivnu prijetnju ili kao priliku za skaliranje i optimizaciju usluga?

Definitivno za skaliranje. No za kvalitetnu transformaciju najvažnije je ono što je istovremeno i najbolnije, a to je napustiti strukturu koju si gradio godinama. Tu su emocije: teško se rastati od ljudi koji su ti dugi niz godina bili partneri i suradnici, a u novom modelu jednostavno više nisu potrebni. AI mijenja samu strukturu poslovanja i nije moguće zadržati isti broj ljudi, održati par AI edukacija i to nazvati transformacijom. Prava transformacija mijenja procese i način na koji tvrtka funkcionira.

Možete li konkretno opisati koje ste AI alate i automatizacije implementirali u vlastitom poslovanju ili kod klijenata? Gdje vidite najveće uštede ili povećanje efikasnosti: u produkciji sadržaja, customer supportu ili nekom trećem segmentu?

Prvo i osnovno, korištenje AI agenata kao što je Claude Code. Ključno je da vlasnik sam krene u istraživanje i osobno se uvjeri u mogućnosti koje AI danas pruža. Claude Code je u biti kao zaposlenik koji radi 24 sata dnevno: čita mailove, prati radne procese, predlaže odgovore, analizira, delegira, dakle radi sve što možete zamisliti. To je korak broj jedan.

Korak broj dva je smanjenje broja aplikacija u svakodnevnom radu. Ozbiljne kompanije danas svode poslovanje na jednu operativnu platformu iz koje se sve dalje odvija. Umjesto desetak različitih alata, imate jedan operativni sustav koji upravlja svim procesima i povezuje vanjske aplikacije. Upravo kroz takve sustave treba automatizirati poslovanje, a onda na to nadograditi AI koji u pozadini analizira, predviđa i predlaže akcije. Danas jedna osoba može voditi sustav za koji je nekad trebalo četvero ili petero ljudi.

Sve više se govori o chatbotovima i AI agentima kao novom sloju digitalne komunikacije. Kako vi gledate na njihov razvoj te gdje danas stvarno donose vrijednost, a gdje su još uvijek više “buzzword” nego konkretno rješenje?

AI botovi trenutačno stvaraju više hypea nego konkretne vrijednosti, barem u obliku u kakvom ih danas vidimo. Njihova najveća prednost je što mogu poslužiti kao brza filtracija, no sve ovisi o profilu webshopa i tipu kupaca. Shopovima s jednom linijom proizvoda bot zapravo nije potreban jer više smeta nego što koristi. Kod shopova s velikom paletom proizvoda, primjerice onih s preko 10.000 artikala, bot može odlično funkcionirati kao brza tražilica s edukativnim karakterom: usporediti proizvode, odgovoriti je li bolje ovo ili ono, klasična trgovačka korespondencija u digitalnom formatu.

No u praksi se često događa nešto neobično: imamo cijeli shop, a sve guramo u jedan mali prozor, jer se kompletna interakcija odvija u botu, dok ostatak ekrana zapravo ne služi ničemu. Pomalo je paradoksalno da kompletna interakcija završava u jednom malom prozoru; to je kao kada bi kupac ušao u dućan i odmah otišao na blagajnu tražiti da mu trgovac odgovori na sva pitanja. Treba vidjeti kako će se ovaj model uklopiti nakon nekog vremena.

Ipak, mislim da će presudno biti tko će imati dobro posloženu optimizaciju za AI. U budućnosti će se do željenog proizvoda dolaziti najbrže preko LLM-ova; kroz jedan prompt pronaći ćeš što tražiš, a sve ostalo postaje sporedno. Primjerice: “Trebam najjeftiniju Bosch klimu, taj i taj model.” Posve je nebitno iz kojeg dućana stiže. Na sličnom principu već funkcioniraju portali poput Jeftinije.hr, samo što je napisati jedan prompt još jednostavnije. Čeka nas zanimljivo vrijeme.

S obzirom na ubrzanu automatizaciju, kako vidite budućnost komunikacijskih i marketinških agencija? Hoće li AI smanjiti potrebu za klasičnim agencijskim uslugama ili otvoriti prostor za potpuno nove modele suradnje?

Jednostavno mislim da agencije kakve danas poznajemo više neće postojati. Dva ili tri agent operatora već danas mogu zamijeniti cijele timove i agencije od nekoliko desetaka ljudi, a velik dio usluga koje agencije pružaju polako postaje sporadičan. I ne radi se samo o agencijama jer i drugi poslovni subjekti moraju ući u ozbiljnu transformaciju i promijeniti strukturu poslovanja. Postojeći model lagano odumire; pitanje je samo tko će i koliko dugo izdržati na inerciji već dogovorenih i ugovorenih poslova.

Situacija se mijenja drastično i tu nema pravila, bila agencija od 50 ili od pet ljudi, priča je ista. Ako se ne prilagodiš na vrijeme, samo je pitanje trenutka kada će kola krenuti nizbrdo, a tada je već kasno.

Aktivno surađujete s udrugom eCommerce Hrvatska pa možete li pojasniti na kojim ste projektima radili i koja ste konkretna rješenja, posebno u segmentu AI-ja i automatizacije, implementirali u sustav rada Udruge?

Radimo na kompletnom operativnom sustavu kroz koji će se iz jedne aplikacije moći upravljati svim procesima na svim razinama, uz pomoć automatizacije i AI asistenta. Vodstvo udruge na taj će način jednostavno voditi sve procese, imati punu kontrolu i pristup informacijama u realnom vremenu, dok će članovi dobiti vlastiti member portal na kojem će moći pratiti konkurenciju i koristiti niz drugih korisnih funkcionalnosti. Doista zanimljiv projekt.

Ako biste danas morali savjetovati eCommerce tvrtke u Hrvatskoj, što je jedna stvar koju bi trebale odmah implementirati kada je riječ o AI-ju, a što još uvijek mogu ignorirati bez većeg rizika?

Ono što bih svakako savjetovao jest da krenu graditi vlastiti sustav trgovine, takav kojim mogu jednostavno i samostalno upravljati. Neka kreiraju vlastite MD datoteke, odnosno strukturirane baze znanja koje služe kao temelj cijelog sustava. Kada jednom posložite tehničke temelje, svim procesima u shopu možete upravljati iz jednog mjesta. Zamislite da jedan operator vodi cijeli shop, dok je za isti posao danas potreban cijeli tim: ljudi za oglašavanje, kreativu, unos i ažuriranje proizvoda, i sve ostalo što takav posao nosi.

The post AI briše stare modele poslovanja appeared first on eCommerce Hrvatska.

Nova europska Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu, PPWR (Packaging and Packaging Waste Regulation), predstavlja jednu od najvećih regulatornih promjena za retail i eCommerce sektor u posljednjih nekoliko desetljeća. Iako se velik dio javne rasprave dosad fokusirao na zabranu jednokratne plastike i povećanje recikliranja, stvarni utjecaj regulative puno je širi. PPWR ne mijenja samo materijale od kojih se izrađuje ambalaža, nego se iz osnova mijenja i način na koji se proizvodi pakiraju, skladište, transportiraju, dokumentiraju i prezentiraju krajnjem kupcu. Drugim riječima, regulativa zadire duboko u samu operativnu logiku eCommerce poslovanja.

Nova pravila stupila su na snagu u veljači 2025., dok se većina obveza počinje postupno primjenjivati od kolovoza 2026. godine. Dodatni zahtjevi implementirat će se tijekom narednih godina, s ključnim ciljevima koji stupaju na snagu do 2030. i 2040. godine. Za web trgovce najvažnije promjene odnose se na smanjenje količine ambalaže, ograničavanje praznog prostora u paketima, obveznu reciklabilnost ambalaže, povećanje udjela recikliranih materijala, transparentnije označavanje i razvoj reusable modela.

No, iza regulatornih formulacija krije se puno dublja promjena.

PPWR prvi put ambalažu definira kao integralni dio kružnog gospodarstva i operativne učinkovitosti, a ne samo kao zaštitni sloj oko proizvoda. U praksi to znači da će web trgovci morati potpuno redefinirati način na koji promatraju pakiranje.

Ambalaža više nije operativni detalj

Nina Maurovič, Subregional Marketing & Sustainability Manager za regiju East EMEA u kompaniji DS Smith, smatra kako PPWR predstavlja jednu od najvažnijih zakonodavnih promjena za industriju ambalaže u posljednjih nekoliko desetljeća. “Umjesto dosadašnjih različitih nacionalnih propisa, uvodi se jedinstven i usklađen regulatorni okvir na razini EU. Primjena PPWR regulative odvijat će se postupno, počevši s ograničenjima vezanim uz sastav materijala od kolovoza 2026., nakon čega slijede zahtjevi koji obuhvaćaju mogućnost recikliranja, označavanje, ponovnu uporabu te ciljeve smanjenja otpada do 2030. godine. Za online trgovce to znači potrebu za potpunim redizajnom ambalažnih sustava, a ne samo manjim prilagodbama. Istovremeno rastu zahtjevi za praćenjem, dokumentacijom i transparentnošću. U konačnici, PPWR predstavlja istovremeno i regulatorni izazov i snažan pokretač transformacije industrije ambalaže”, pojasnila je Maurovič. Pritom je posebno naglasila kako u eCommerce segmentu ambalaža više nije samo sredstvo zaštite proizvoda, nego postaje ključni element kružnog gospodarstva i optimizacije opskrbnog lanca pri čemu se naglasak stavlja na smanjenje otpada, bolju mogućnost recikliranja i uklanjanje nepotrebnih materijala.

Upravo je to jedna od najvažnijih posljedica nove regulative. Godinama je ambalaža u eCommerceu prvenstveno bila logistički alat. Fokus je bio na brzini pakiranja, zaštiti proizvoda i standardizaciji procesa. U takvom modelu često se koristio ograničen broj standardnih kutija koje su morale pokriti velik broj različitih proizvoda. Posljedica toga bio je ogroman volumen praznog prostora, zaštitnih punila i nepotrebnog transportnog volumena.

PPWR sada prvi put vrlo konkretno ograničava takvu praksu.

Kraj ere “prevelikih kutija”

Jedna od najvažnijih promjena odnosi se na takozvani “empty space ratio”, odnosno omjer praznog prostora unutar paketa. Nova regulativa ograničava količinu praznog prostora u eCommerce, transportnoj i grupnoj ambalaži, čime praktički završava era univerzalnih kutija i pretjeranog korištenja filler materijala. Mario Marinov, regionalni manager austrijske tvrtke Supaso, smatra kako PPWR mijenja samu logiku planiranja pakiranja. “Ambalaža više nije izvedbena posljedica logističkog procesa, nego dizajnerska odluka koja se mora dokazati prije nego što roba uopće krene prema kupcu”, objasnio je Marinov. Pritom je dodatno pojasnio kako će fulfilment centri koji danas rade s ograničenim brojem standardnih dimenzija kutija morati ili značajno proširiti raspon pakiranja ili prijeći na prilagodljivija rješenja. “Pravi pomak koji PPWR donosi nije ‘manje ambalaže’. Pravi pomak je da ambalaža mora biti dokaziva, dimenzionalno opravdana i operativno provediva kroz cijeli lanac. To su tri stvari odjednom. I svaka od njih traži drugačiji odgovor od onoga što industrija danas u velikoj mjeri još uvijek radi”, naglasio je.

Upravo će “right-sizing” postati jedan od dominantnih trendova u eCommerce logistici.

Nina Maurovič iz DS Smitha ističe kako će pravilno dimenzionirana ambalaža uskoro postati očekivani tržišni standard. “Tvrtke će morati smanjiti korištenje ispune, optimizirati dimenzije kutija te unaprijediti učinkovitost procesa pakiranja. To je posebno važno u eCommerce sektoru, gdje je prevelika ambalaža još uvijek česta praksa”, naglasila je Maurovič.

Takva optimizacija ne donosi samo regulatornu usklađenost, nego i konkretne benefite jer manji paketi znače bolju iskoristivost prostora u transportu, niže logističke troškove, manju potrošnju materijala i smanjenje emisija CO₂.

A nikako ne treba zanemariti da se usporedo s time mijenja i percepcija kupaca. Naime, potrošači sve negativnije reagiraju na nepotrebno velike pakete ispunjene plastikom i zaštitnim materijalima pa optimizacija ambalaže postaje i važan dio korisničkog iskustva.

Dokumentacija postaje jednako važna kao i sama ambalaža

Jedan od najmanje vidljivih, ali potencijalno najzahtjevnijih aspekata PPWR regulative odnosi se na dokumentaciju. Nova pravila uvode obvezu detaljnog dokazivanja usklađenosti ambalaže, što znači da više neće biti dovoljno samo koristiti održive materijale, nego će tvrtke morati imati dokaz o sastavu, reciklabilnosti i usklađenosti svakog tipa ambalaže.

Iz DS Smitha upozoravaju kako će već od kolovoza 2026. velik operativni izazov predstavljati zahtjevi iz Članka 5, koji uvodi stroga ograničenja za štetne tvari te obvezu detaljne tehničke dokumentacije. Tvrtke će morati osigurati Izjave o sukladnosti (Declaration of Conformity) potkrijepljene detaljnim dokazima za svaki format ambalaže. “Dugoročno, najveći utjecaj imat će minimizacija ambalaže (smanjenje težine, volumena i praznog prostora), dizajn za recikliranje (ispunjavanje strogih kriterija recikliranja) te sustavi za ponovnu upotrebu i ponovno punjenje (posebno u transportu i logistici e-trgovine)”, pojasnili su iz ove kompanije.

Marinov smatra kako će upravo dokumentacijski dio biti velika promjena za fulfilment industriju. “Fulfilment partner više ne može jednostavno reći ‘koristimo neki karton i neki filer’. Mora znati sastav, podrijetlo i recyclability klasu svakog materijala koji prolazi kroz njegov proces”, upozorava.

To praktički znači da će fulfilment partneri postati važna točka prikupljanja i upravljanja podacima o ambalaži. Mnogi webshopovi danas koriste kombinacije različitih dobavljača: karton od jednog proizvođača, filler od drugog, trake od trećeg i zaštitne umetke od četvrtog. PPWR takav model čini puno kompleksnijim jer svaki dio sustava mora imati odgovarajuću dokumentaciju zbog čega će tržište sve više tražiti integrirana ambalažna rješenja.

Održivost više nije marketinška tema

Jedna od najvećih promjena koje PPWR donosi jest činjenica da održivost više neće biti pitanje dobre volje ili marketinške strategije, već da postaje operativna i regulatorna obveza.

Marijo Vučić, direktor tvrtke Modipack, smatra kako će tržište morati potpuno promijeniti način razmišljanja o ambalaži. “Ambalaža više neće biti samo zaštita proizvoda, već strateški alat za održivost, optimizaciju logistike i korisničko iskustvo”, istaknuo je Vučić.

Stručnjaci se slažu da PPWR snažno favorizira mono-materijale, reciklabilnu ambalažu i smanjenje nepotrebnih kombinacija materijala, što će posebno pogoditi kompleksna višeslojna pakiranja i teško reciklabilne materijale.

Upravo zato velik broj kompanija ubrzano razvija nova papirna i vlaknasta rješenja.

Iz DS Smitha navode kako već sada razvijaju mono-materijalne koncepte te papirne alternative plastici, uključujući omotnice od valovitog kartona i papirne trake za zatvaranje. Takva rješenja pokušavaju zadovoljiti dva ključna cilja, a to je zadržati funkcionalnost ambalaže i pojednostaviti reciklažu.

U tim nastojanjima velik izazov predstavljaju sektori poput prehrane i cold chain logistike.

Cold chain logistika postaje veliki regulatorni izazov

Jedno od područja na koje će PPWR imati posebno snažan utjecaj jest temperaturno kontrolirana dostava. Marinov upozorava kako tradicionalni modeli cold chain ambalaže postaju regulatorno problematični. “Dosadašnji EPS (stiropor) i miješani plastični lineri postaju problem zbog recyclability klasa, PFAS limita u food-contact slojevima i pritiska da single-use plastika filler ide van”, upozorio je. Upravo zato tržište traži alternative koje mogu zadovoljiti zahtjeve održivosti, reciklabilnosti i logističke učinkovitosti. Supaso na to odgovara razvojem sustava temeljenih na recikliranom papiru i jednomaterijalnim rješenjima pri čemu Marinov posebno naglašava važnost operativne jednostavnosti. “Ključna konkurentska prednost nije u pojedinom svojstvu sustava. Ona je u tome što Supaso ne zahtijeva od klijenta da gradi novu logistiku oko ambalaže, nego se ambalaža gradi oko postojeće logistike”, naglasio je.

To je važna promjena jer veliki broj održivih rješenja na tržištu zahtijeva dodatnu opremu, posebne procese pakiranja ili novu logističku infrastrukturu. Tvrtke zato sve više traže rješenja koja se mogu integrirati u postojeće fulfilment procese bez velikih operativnih promjena.

Automatizacija ulazi u novu fazu razvoja

Nema nikakve sumnje da će PPWR snažno ubrzati ulaganja u automatizaciju pakiranja. Međutim, industrija sve jasnije razlikuje dvije stvari: automatizaciju pakiranja i on-demand proizvodnju ambalaže. Marinov smatra kako je važno razlikovati robotske pakirne sustave od tehnologija koje proizvode kutije prema stvarnim dimenzijama proizvoda. “On-demand kartonska tehnologija rješava dimenzionalni mismatch između robe i kutije. To je važan problem, ali nije jedini koji PPWR otvara”, objasnio je.

Takve tehnologije omogućuju rezanje i oblikovanje kartona prema konkretnom proizvodu, čime se smanjuje prazni prostor i količina punila i može značiti značajne uštede za velike fulfilment centre s velikim brojem SKU-ova. No, Marinov upozorava kako automatizacija nije jedini put prema usklađenosti. “PPWR ne traži automatizaciju. Traži dokazivu, dimenzionalno opravdanu i recyclability-čistu ambalažu”, istaknuo je. To u biti znači da će dio tržišta ulagati u sofisticirane strojeve i automatizirane linije, dok će drugi optimizaciju pokušati postići pametnijim dizajnom ambalaže.

Nova ekonomika pakiranja

Iako PPWR donosi dodatne troškove, dugoročno bi mogao značajno promijeniti ekonomiku eCommerce logistike. Kratkoročno se očekuju ulaganja u nekoliko segmenata, što se prvenstveno odnosi na testiranja materijala, tehničku dokumentaciju, razvoj novih tipova ambalaže, prilagodbu operativnih procesa,

edukaciju zaposlenika te nove logističke sustave.

No dugoročno regulativa otvara prostor za optimizaciju. U DS Smithu smatraju kako pravilno dizajnirana ambalaža može istovremeno donijeti financijske uštede i povećati održivost. “Smanjenje potrošnje materijala kroz right-sizing, bolja iskoristivost transportnog prostora i smanjenje regulatornih rizika mogu značajno optimizirati poslovanje”, poručila je Maurovič.

I Marijo Vučić iz Modipacka upozorava kako će upravo balans između održivosti i troškovne učinkovitosti biti najveći izazov za tržište. “Najveći izazov bit će usklađivanje više zahtjeva istovremeno, što se odnosi na smanjenje količine ambalaže, zadržavanje sigurnosti proizvoda tijekom transporta, povećanje udjela reciklabilnih materijala i optimizaciju dimenzija pakiranja’, kazao je Vučić.

Upravo će sposobnost povezivanja tih elemenata definirati uspješnost webshopova u narednim godinama. Tržište više neće ocjenjivati ambalažu samo prema cijeni ili vizualnom dojmu, nego prema ukupnoj učinkovitosti cijelog sustava, od skladišta i transporta do recikliranja i korisničkog iskustva.

Tvrtke koje uspiju razviti ambalažu koja je istovremeno lagana, funkcionalna, reciklabilna i logistički učinkovita imat će značajnu konkurentsku prednost. PPWR zato ne predstavlja samo regulatorni pritisak, nego i snažan katalizator transformacije eCommerce logistike.

Ambalaža ulazi u novu fazu razvoja u kojoj više neće biti sporedni operativni element, nego važan faktor profitabilnosti, održivosti i tržišnog pozicioniranja. Za web trgovce to znači da razdoblje improviziranog pakiranja završava. Dolazi era precizne, optimizirane i dokazivo održive ambalaže.

The post Regulativa koja mijenja cijeli lanac eCommerce logistike appeared first on eCommerce Hrvatska.

Za voditelje i vlasnike webshopova u Hrvatskoj to znači jednu važnu stvar: više nije presudno koliko ste “tehnički zakomplicirali” račun, nego koliko jasno komunicirate kome prodajete, koji problem rješavate i zašto bi kupac odabrao baš vas. Platforme danas traže više oglasa, više formata, više videa, više naslova i opisa, a manje pretjeranog mikroupravljanja. Drugim riječima, posao oglašivača više nije da pogodi svaku publiku ručno, nego da sustavima kontinuirano daje dovoljno dobrih signala da oni mogu odraditi optimizaciju.

Odluka o kupnji više nije linearna

To izravno mijenja i način na koji se događa sama online kupnja. Kupac više ne putuje linearno kroz lijevak. Može prvo vidjeti video na Instagramu, zatim kliknuti Google oglas, pa se vratiti preko newslettera i tek tada kupiti. Zato je atribucija postala jedna od najvažnijih tema u eCommerceu. Webshopovi koji i dalje gledaju samo “zadnji klik” često krivo zaključuju koji kanal zapravo prodaje. U stvarnosti, prodaju vrlo često stvara kombinacija više dodirnih točaka, a ne jedan jedini oglas.

Druga velika promjena je u kreativama. Više nije dovoljno imati jedan vizual i jedan copy za sve kanale. Kratki video, prilagođen format za kupce, jasna poruka u prvim sekundama i prilagodba oglasa svakom placementu postali su standard, a ne dodatna prednost. Ono što prolazi u Reelsima ne mora raditi u feedu, a ono što radi na YouTubeu ne mora dati rezultat na TikToku ili Google Display mreži. Webshopovi koji to razumiju brže dolaze do boljeg ROAS-a jer ne pokušavaju istu poruku gurati svugdje na isti način.

Treća promjena tiče se odnosa performancea i brenda. Mnogi webshopovi i dalje traže samo prodaju “sad i odmah”, ali takav pristup dugoročno stvara ovisnost o akcijama, popustima i stalnom pritisku na maržu. Ako kupac zna proizvod, ali ne pamti trgovca, svaka iduća kupnja ide u novu borbu s konkurencijom. Zato branding više nije luksuz, nego stvarna zaštita buduće prodaje. Posebno na hrvatskom tržištu, gdje kupci vole akcije, webshop mora imati razlog za kupnju koji nije samo najniža cijena.

Omnichannel je tu, jači no ikad

Važna promjena je i to što online više ne treba promatrati odvojeno od ostatka poslovanja (čak se i pravno online trgovina tretira kao poslovna jedinica). Kupci i dalje istražuju online, a kupuju offline, ili obratno. Taj ROPO efekt posebno je vidljiv kod kategorija poput namještaja, obuće ili skupljih proizvoda, gdje ljudi žele vidjeti, probati ili barem dodatno potvrditi odluku prije kupnje. Zato webshop danas nije samo prodajni kanal, nego dio šireg ekosustava iskustva, povjerenja i dostupnosti.

Digitalni marketing i online kupnja nisu postali teži, nego sofisticiraniji. Webshopovi koji razumiju da više nije dovoljno samo “biti prisutan na internetu” obično imaju više prodaje. Potrebno je kvalitetno mjeriti, pravilno postaviti i čitati atribuciju, raditi više prilagođenih kreativa, graditi prepoznatljivost i promatrati digitalni marketing kao sustav, a ne skup odvojenih kampanja. Oni koji to prihvate, rast će. Oni koji ostanu na starim pravilima, sve će teže dolaziti do rezultata.

The post Pratite nova pravila igre – i pobijedite! appeared first on eCommerce Hrvatska.

Postoji jedan mali problem sa suvremenim oglašavanjem: ljudi su ga naučili ignorirati. Ne zbog toga što ih proizvodi ne zanimaju, već zato što današnje reklame vrlo rijetko nude nešto konkretno osim hvalospjeva vlastitom brendu. Čim vide savršeno osvijetljen kadar, generički osmijeh i glas koji zvuči kao da čita promotivnu brošuru, njihov mozak automatski kaže: “Aha, reklama.” I u tom trenutku kreće unutarnje odbrojavanje od pet sekundi prije nego što će moći nastaviti slušati najnoviju pjesmu Dare Bubamare.

Nekada su podešavanja targetiranja, piksela i ostalih pojmova važnih samo nama marketinškim stručnjacima bila ključna. Danas vam ostaje samo podesiti nekoliko važnih parametara (znam, kolege koje žive od Google Adsa neće biti sretne zbog ove izjave), dok najveći fokus mora biti na kreativi. Nemojte me pogrešno shvatiti, i dalje će netko s iskustvom ostvariti bolje rezultate od početnika, ali zahvaljujući AI alatima sam proces kreiranja reklama danas je dramatično pojednostavljen. Zato je najveći izazov YouTube oglašavanja danas mnogo manje tehnički, a mnogo više kreativan. Ako vaše kreativno rješenje ne zaustavi korisnika u prve tri do pet sekundi, sve ostalo dolazi prekasno. Možete imati savršeno podešenu kampanju, ali ako publika ne želi gledati video, algoritam nema s čime raditi.

Prvih pet sekundi su audicija

Kod YouTube oglasa, posebno skippable formata, prvih pet sekundi nisu uvod. One su AUDICIJA. O tih pet sekundi ovisi hoće li sa zvučnika krenuti “od četiri do sedam” ili će korisnik kliknuti “skip”. Korisnik ne odlučuje racionalno. On samo osjeti zanima li ga nešto, nervira li ga, iznenađuje, pogađa ili mu izgleda kao sadržaj koji bi inače gledao.

Zbog toga klasičan pristup “predstavi brend, pokaži proizvod, objasni benefite, završi sloganom” nema previše uspjeha na YouTubeu. To je bio logičan redoslijed za televiziju, gdje korisnik nije imao toliko izbora. A YouTube nije televizija. YouTube je okruženje u kojem se reklama natječe s glazbom, zabavnim videima, savjetima za mršavljenje, tutorijalima o bojenju zidova, recenzijama mobitela, reakcijama na tuđe video clipove, gamingom, sportskim highlightima i svim mogućim oblicima zabave i korisnog sadržaja. Zato dobra eCommerce reklama na YouTubeu ne bi trebala izgledati kao reklama. Prije svega, mora biti razlog zbog kojeg korisnik neće pritisnuti “skip” nakon pet sekundi.

UGC reklama ne garantira uspjeh na YouTubeu

User-generated content nije postao dominantan oblik oglašavanja zbog toga što je jeftin ili “amaterski”, već zato što djeluje iskreno. Takvi videozapisi puno su bliži načinu na koji ljudi danas stvarno otkrivaju proizvode. Netko pokazuje kako nešto koristi. Netko priznaje problem. Netko uspoređuje dvije opcije. Netko govori iz iskustva. Netko snima iz ruke, u stvarnom prostoru, stvarnim jezikom, bez glume koja miriše na studio.

Naravno, činjenica da vam netko napravi UGC reklamu ne garantira uspjeh na YouTubeu. Vaš video mora imati prirodan ton, jasan problem, brz tempo, konkretan proizvod, vizualni dokaz i strukturu koja stalno otvara nova mala pitanja. Ne “kupite naš proizvod jer je odličan”, nego: “Ovo je greška zbog koje vam proizvod X ne radi kako treba.” Ne “imamo najbolju ponudu”, nego: “Tri stvari koje bih volio da sam znao prije nego što sam kupio prvi X.”

Dobar YouTube oglas za eCommerce danas često ima ritam uspješnog TikTok ili Shorts videa. Brz početak. Nema “pozdrav svima, danas ćemo pričati o…” Nema pet sekundi praznog hoda. Svaka rečenica mora gurati gledanje dalje. Svaki kadar mora imati funkciju. Ako nešto ne objašnjava ili ne povećava interes, vjerojatno ne treba biti u videu.

A što treba biti u videu?

HOOK. Prve tri do pet sekundi. Hook može biti šok, kontrast, tvrdnja, pitanje, greška, mit ili neobična situacija. “Ovo je idealan proizvod za vegane” ili “Ako birate plahte, cijena nije ni među tri najvažnije stvari koje trebate gledati.” Hook ne mora biti agresivan, ali mora biti dovoljno jasan da korisnik odmah shvati zašto bi nastavio gledati.

OBEĆANJE. Gledatelju treba reći što će dobiti ako ostane. Nema potrebe za pretjerivanjem, ovo je više mala nagrada za pažnju. “U sljedećih 30 sekundi objasnit ću vam zašto 90% ovlaživača zraka završi u ostavi nakon tri mjeseca.” To je konkretno obećanje s jasnim vremenskim okvirom. Korisnik zna da ga ne uvodite u beskonačnu reklamu, nego da ćete dati konkretan odgovor. Ako razmišlja o kupnji nečega sličnog, velika je šansa da će ostati poslušati što imate za reći.

DJELOMIČAN ODGOVOR. Ovo je možda drugi najvažniji segment reklame nakon hooka. Ako odmah kažete sve, nema razloga za daljnje gledanje. Ako ne kažete ništa, gubite povjerenje. Djelomičan odgovor mora opravdati vrijeme koje je korisnik već uložio, inače slijedi “skip ad”. Primjerice, ako prodajete kuhinjski uređaj, ne krećete od kataloških specifikacija, nego ističete jedan konkretan benefit. Umjesto da kažete da vaš hladnjak ima energetsku klasu A++++, bolje je kratko izračunati koliko novca štedi na računima za struju.

OBJAŠNJENJE. Tek sada dolazi trenutak da korisniku objasnite zašto mu treba baš vaš proizvod. Moj savjet je da benefite prikažete grafički, a posebno naglasite jednu ili dvije ključne stvari koje su ljudima pri kupnji te vrste proizvoda najvažnije. Primjerice, baterija od 3000 mAh na mobitelu korisna je informacija, ali “ne morate ga puniti svaku večer” benefit je koji potrošač puno bolje razumije.

POZIV NA AKCIJU. Tu sami odlučujete koliko ćete biti direktni. Može biti agresivan, bez okolišanja, u klasičnom “Top Shop” stilu: “Naručite danas, besplatna dostava do petka”, ali može biti i suptilniji, gotovo neprimjetan: “Link je u opisu ako vas zanima više.”

Balkan Trip TV

Ne postoji univerzalno točan odgovor. Sve ovisi o tome zna li gledatelj već što želi ili tek otkriva da mu nešto treba. Netko tko je pogledao video o razlikama između dva modela ventilatora spreman je čuti “pogledajte cijene”. Netko tko je tek doznao da postoji problem s jastukom na kojem spava još nije. Ono što uvijek vrijedi jest da CTA mora biti logičan nastavak svega što ste upravo rekli. Ako ste cijeli video gradili na temi “kako odabrati pravi proizvod”, ne možete na kraju viknuti “kupi odmah”.

Ono što se često zaboravlja jest da ovakav video ne smije ovisiti samo o glasu i slici. Većinu reklama ljudi gledaju vrlo površno i zato su iznimno važni grafički elementi, tekst na ekranu, strelice, ikonice, usporedbe prije/poslije, cijene, postoci, mini naslovi i titlovi.

Najbolji primjer je reklama za Balkan Trip TV. Kada smo započeli suradnju s njima, odmah smo inzistirali da se u donji dio video reklame ubaci traka sa svim kabelskim operaterima preko kojih se kanal mogao pratiti. Čim smo pustili reklamu, gledanost na kabelskim platformama počela je rasti, za razliku od prethodne reklame koja je bila izuzetno lijepo producirana, s prekrasnim pejzažima i kadrovima prirode, ali je ključna informacija bila prikazana tek na kraju videa.

Titlovi su zato danas puno više od pristupačnosti. Postali su alat za zadržavanje pažnje. Dobro titlovana reklama djeluje brže, jasnije i dinamičnije, posebno kada titlovi nisu samo automatski tekst na dnu ekrana, nego dio dizajna: ističu ključne riječi, prate ritam govora i pomažu da se poruka razumije čak i kada korisnik ne sluša svaku rečenicu.

Najveći problem za kompanije jest to što reklama mora “prodrmati” korisnika na neki način. Zato danas imamo sve više videa koji se temelje na šokiranju publike. Nažalost, na Balkanu takve reklame često prelaze granicu vulgarnosti ili uvredljivosti. S druge strane, nije dobro imati ni video koji ljude ostavlja potpuno ravnodušnima.

Primjeri uspješnih reklama

Gledajući primjere uspješnih reklama na YouTubeu, izdvojio sam nekoliko favorita koji koriste humor i neočekivane situacije kako bi šokirali publiku. Nijedna od ovih reklama nije uvredljiva, ali teško da će ikoga ostaviti ravnodušnim.

Dollar Shave Club — “Our Blades Are F***ing Great” – Osnivač Michael Dubin sam snima video u skladištu, bez agencije i bez scenografije. Budžet: 4.500 dolara. Ton videa djeluje kao da vam prijatelj objašnjava zašto više nikad neće kupovati skupe britvice. Hook udara odmah jer prva rečenica postavlja problem, druga nudi rješenje, treća vas nasmije. Nema zagrijavanja, nema logotipa na početku, nema korporativnog govora. U roku od 48 sati kompanija je dobila toliko narudžbi da im je pao server. U prve tri godine Dollar Shave Club osvojio je 15% tržišta britvica u SAD-u, kategorije kojom su godinama dominirali brendovi s budžetima stotinama puta većima. Godine 2016. kompaniju je kupio Unilever za milijardu dolara. Sve je počelo jednim videom od 90 sekundi.

Purple Mattress — “Raw Egg Test” – Nema voiceovera. Nema osmijeha. Nema “pozdrav, danas pričamo o madracima”. Samo sirova jaja na rešetki i uteg koji pada na njih, a jaja ostaju cijela. Isti uteg pada na obični madrac i jaja pucaju. Kraj argumentacije. Reklama ne objašnjava tehnologiju, nego je pokazuje, i to u prvih nekoliko sekundi, prije nego što gledatelj uopće stigne razmisliti o pritisku na “skip”. Purple je ovom kampanjom izašao iz niše i postao jedan od vodećih DTC brendova madraca u SAD-u, dok je “egg test” postao toliko prepoznatljiv da su ga kupci počeli sami ponavljati i snimati, stvarajući novi val UGC sadržaja.

Squatty Potty — “This Unicorn Changed the Way I Poop” – Medicinski proizvod za koji nitko nije znao da mu treba, tema o kojoj nitko ne govori naglas i jednorog koji proizvodi sladoled od izmeta. Hook je toliko neočekivan da ga mozak ne kategorizira kao reklamu i zato ne traži “skip”. Metafora je apsurdna, ali objašnjenje koje slijedi potpuno je jasno i medicinski utemeljeno. Nakon objave videa 2015. godine prodaja je u prvih 24 sata skočila 600%. Danas video ima više od 40 milijuna pregleda i redovito se spominje kao jedan od najboljih primjera kako se vizualnim humorom može prodati proizvod za koji ne postoji “prirodan” način oglašavanja. Squatty Potty je prije ovog videa bio mali obiteljski biznis. Nakon njega postao je nacionalni brend.

Sadržaj koji prodaje

Pravo pitanje za brendove nije: “Koliko ćemo potrošiti na YouTube kampanju?” Puno važnije pitanje glasi: “Imamo li video koji bi netko stvarno želio pogledati čak i kada ne bi morao?”. Jer ako reklama uspije izgledati kao nešto što prirodno pripada korisnikovom feedu, ako u prvih pet sekundi otvori pitanje, ako u sljedećih 30 sekundi isporuči konkretnu vrijednost i ako na kraju jasno poveže proizvod s problemom, tada YouTube oglašavanje prestaje biti samo prekid u gledanju.

Postaje sadržaj koji prodaje.

Aleksandar Ašković

Happy Seal Agency

O autoru:

 Aleksandar Ašković Kojot jedan je od pionira IT novinarstva u Srbiji. Karijeru je započeo 1997. godine u časopisu Svet kompjutera, a tijekom godina pisao je za brojne tehnološke medije. Godine 2001. pokrenuo je gaming emisiju Game-Over, dok je 2009. započeo s poslovnom IT emisijom KursorTV. Posljednjih desetak godina aktivno se bavi YouTube kulturom i streamanjem videoigara te radi kao konzultant za brendove i kompanije u području YouTube nastupa i video sadržaja usmjerenog na doseg i prodajne rezultate.

The post Reklama više ne smije izgledati kao reklama appeared first on eCommerce Hrvatska.

U vremenu kada eCommerce tržište ubrzano raste, a poslovni procesi postaju sve složeniji, integracija sustava i automatizacija poslovanja postaju ključni preduvjeti konkurentnosti. O izazovima digitalne transformacije, ulozi ERP rješenja u razvoju web trgovina te planovima tvrtke e-Sustavi razgovarali smo s Marijom Marinićem, direktorom jedinog Odoo Gold partnera u Hrvatskoj.

Možete li nam za početak predstaviti svoj profesionalni put i ključne trenutke koji su Vas doveli do osnivanja tvrtke E-Sustavi? Što Vas je motiviralo na poduzetnički iskorak?

Moj profesionalni put od početka je vezan uz tehnologiju i poslovne procese. Kroz rad s tvrtkama vidio sam koliko je digitalizacija važna, ali i koliko nepovezani sustavi usporavaju svakodnevni rad. To me motiviralo da razvijamo rješenja koja poduzetnicima omogućuju jednostavnije i preglednije poslovanje.

E-Sustavi su osnovani 2008. godine kao nastavak dugogodišnjeg iskustva u implementaciji poslovnih rješenja i IT podrške. Tržište je tada ulazilo u intenzivniju digitalnu transformaciju, a mi smo prepoznali potrebu za partnerom koji će tvrtkama pomoći povezati tehnologiju s konkretnim poslovnim ciljevima. Poduzetnički iskorak bio je logičan jer sam vjerovao da tržištu treba tvrtka koja razumije tehnologiju i potrebe korisnika.

Kako je nastala ideja za e-Sustave i kako je izgledala rana faza razvoja tvrtke? S kojim ste se izazovima susreli i kako ste ih prevladali?

Ideja je nastala iz potrebe tržišta za kvalitetnim i fleksibilnim poslovnim rješenjima. U početku smo radili s manjim brojem klijenata i gradili povjerenje kroz podršku, individualan pristup i konkretne rezultate. Najveći izazov bio je educirati tržište o važnosti integriranih poslovnih sustava.

Prije desetak i više godina mnoge tvrtke koristile su više programa koji međusobno nisu bili povezani. To je značilo puno ručnog rada, dupliranja podataka i sporije donošenje odluka. Naš cilj bio je pokazati kako ERP povezuje prodaju, računovodstvo, nabavu, skladište, CRM i web trgovinu u jednu cjelinu.

Izazova je bilo mnogo, od pronalaska kvalitetnih stručnjaka do praćenja brzih tehnoloških promjena. Odgovorili smo kontinuiranim učenjem, ulaganjem u tim i razvojem dugoročnih odnosa s klijentima. Ključan trenutak bilo je usmjerenje prema Odoo ERP platformi, koja donosi moderan, modularan i fleksibilan pristup poslovanju. Danas smo jedini Odoo Gold partner u Hrvatskoj.

Kako biste danas definirali osnovnu ponudu e-Sustava, koje ključne probleme rješavate svojim klijentima te po čemu se najviše diferencirate na tržištu?

E-Sustavi danas pružaju cjelovita rješenja za digitalizaciju poslovanja. Ponuda uključuje implementaciju Odoo ERP sustava, prilagodbu poslovnih procesa, izradu web stranica kroz Odoo te održavanje i podršku korisnicima.

Klijentima pomažemo riješiti problem nepovezanih procesa i nedostatka centraliziranih podataka. Kada tvrtka koristi više nepovezanih alata, gubi se vrijeme, rastu troškovi i povećava se rizik od pogrešaka. Odoo omogućuje upravljanje procesima unutar jednog sustava, od prodaje i nabave do skladišta, financija i korisničke podrške.

Diferenciramo se kombinacijom lokalnog iskustva i međunarodnog znanja. Kao Odoo Gold partner imamo pristup novim tehnologijama i globalnoj mreži partnera, a dobro razumijemo domaće tržište, zakonodavstvo i poslovne procese. Implementaciju ne promatramo samo kao tehnički projekt, nego kao priliku za optimizaciju poslovanja.

Na koji način vaša rješenja odgovaraju specifičnim potrebama eCommerce trgovaca i možete li izdvojiti konkretne situacije u kojima donosite najveću vrijednost?

eCommerce danas traži brzinu, automatizaciju i dobro korisničko iskustvo. Odoo je snažno rješenje jer omogućuje povezivanje webshopa s kompletnim poslovanjem tvrtke. Trgovci kroz jedan sustav mogu upravljati proizvodima, zalihama, narudžbama, računima, dostavom i korisničkom podrškom. Time se smanjuje ručni unos podataka i ubrzava obrada narudžbi.

Najveću vrijednost donosimo tvrtkama koje brzo rastu i više ne mogu kvalitetno upravljati poslovanjem kroz nepovezane sustave. Često nam dolaze klijenti koji imaju webshop na jednoj platformi, računovodstvo u drugom programu, skladište vode ručno, a CRM koriste zasebno. Tada se javljaju problemi sa zalihama, sporijom obradom narudžbi i manjkom pouzdanih podataka za odlučivanje.

Implementacijom Odoo sustava povezujemo te procese u jedinstvenu cjelinu. Klijent u realnom vremenu vidi zalihe, prodaju, status narudžbi i financijske pokazatelje. Time se povećava učinkovitost, smanjuju troškovi i poboljšava iskustvo kupaca. Odoo se može prilagoditi manjim webshopovima, ali i kompleksnim eCommerce sustavima s velikim brojem proizvoda i integracija.

Kako gledate na razvoj eCommerce tržišta u regiji te koji su po vama trenutačno najveći izazovi i gdje vidite najviše prilika?

eCommerce tržište u regiji posljednjih godina snažno raste i vjerujem da će se taj trend nastaviti. Kupci su sve naviknutiji na online kupnju, a tvrtke sve više ulažu u digitalne kanale. No, uz rast dolaze i novi izazovi.

Jedan od najvećih izazova je učinkovito upravljanje poslovanjem u uvjetima sve veće konkurencije. Danas nije dovoljno imati samo webshop, nego su potrebni i dobra logistika, automatizirani procesi i kvalitetna korisnička podrška. Drugi veliki izazov je integracija sustava. Mnoge tvrtke rastu brzo i uvode različite alate koji često nisu povezani, što dugoročno otežava skaliranje.

Najveću priliku vidim u digitalizaciji i automatizaciji procesa. Tvrtke koje uspiju povezati prodaju, marketing, logistiku i financije imat će prednost na tržištu. Umjetna inteligencija i napredna analitika imat će sve veću ulogu u personalizaciji korisničkog iskustva i optimizaciji poslovanja.

Kako ste gradili pozicioniranje e-Sustava na tržištu i koliko su vam u tome važni dugoročni odnosi s klijentima i partnerima?

Pozicioniranje e-Sustava gradili smo kroz kvalitetu rada i dugoročne odnose. Od početka smo željeli biti partner, a ne samo pružatelj usluge. Implementacija Odoo sustava nije jednokratan projekt, nego proces koji traži povjerenje, komunikaciju i stalnu podršku.

Zato nam je važno razumjeti poslovanje svakog klijenta i graditi suradnju na duže staze. Brojni novi projekti dolaze kroz preporuke postojećih korisnika, što je najbolja potvrda kvalitete. Važna su i partnerstva. Članstvo u Best Odoo Partners zajednici omogućuje razmjenu znanja s vodećim Odoo partnerima, što nam pomaže kod složenijih i međunarodnih projekata. Istovremeno ostajemo dostupni klijentima jer su stručnost i komunikacija temelj uspješne suradnje.

Nedavno ste postali premium član udruge eCommerce Hrvatska. Što vas je motiviralo na članstvo i kakva su vaša očekivanja od suradnje?

Udruga eCommerce Hrvatska već godinama aktivno radi na razvoju i povezivanju domaće eCommerce zajednice, a mi smatramo da je važno biti dio takvog okruženja. Motivacija za premium članstvo proizlazi iz želje da aktivnije sudjelujemo u razvoju eCommerce scene u Hrvatskoj.

Kao tvrtka koja implementira ERP rješenja za web trgovce, želimo dijeliti iskustva, pratiti trendove i doprinijeti kvalitetnijem digitalnom poslovanju. Vjerujemo da suradnja donosi vrijednost kroz razmjenu znanja, edukacije, networking i zajedničke projekte. Očekujemo i dodatno povezivanje s trgovcima i tvrtkama koje prolaze kroz digitalnu transformaciju.

Koliko vam je eCommerce segment strateški važan i kako vidite daljnji razvoj e-Sustava u narednom razdoblju? Koji su vam ključni poslovni ciljevi?

Želim naglasiti kako je eCommerce segment za nas važan i svakako jedan od ključnih smjerova razvoja tvrtke. Sve više tvrtki traži rješenja koja povezuju webshop s poslovanjem, a upravo tu pružamo najveću vrijednost. Naš cilj nije samo implementirati softver, nego pomoći klijentima da kroz digitalizaciju postanu učinkovitiji i spremniji za rast.

U narednom razdoblju planiramo širiti tim, ulagati u edukaciju i razvijati nova rješenja unutar Odoo sustava. Fokus će biti na automatizaciji poslovnih procesa, naprednim integracijama i eCommerce rješenjima. Želimo jačati regionalnu poziciju i sudjelovati u više međunarodnih projekata.

Vjerujemo da će tržište sve više tražiti integrirana poslovna rješenja. Naš cilj je ostati pouzdan partner tvrtkama koje žele kvalitetnu digitalnu transformaciju i dugoročni razvoj. Pritom nam je najvažnije zadržati kvalitetu, stručnost i partnerski odnos s klijentima.

The post Nepovezani sustavi najveća su kočnica razvoja eCommercea appeared first on eCommerce Hrvatska.

Ulazak u fotografiju kroz praksu, ne plan

Početak Goranove karijere nije bio rezultat klasičnog karijernog plana, već kombinacija okolnosti, interesa i praktičnog učenja u stvarnom radu. Prvi profesionalni koraci vezani su uz rane 2000-e, u vrijeme kada je fotografija još uvijek bila dominantno analogna disciplina.

Umjesto formalnog akademskog puta, njegovo obrazovanje odvijalo se kroz asistiranje etabliranim fotografima i rad na terenu. Taj period obilježilo je učenje kroz praksu, rad sa svjetlom, kompozicijom i modelima, ali i razumijevanje produkcijskih procesa koji su tada bili znatno kompleksniji nego danas.

“Analogni mediji, srednji format i rad s filmom oblikovali su generaciju fotografa koja je morala razmišljati precizno i unaprijed, jer je svaka greška imala svoju cijenu. Upravo taj pristup, temeljen na discipliniranom radu i ograničenjima tehnologije, ostavio je snažan trag u mom profesionalnom razvoju”, naglasio je Goran.

Industrija koja se ubrzano mijenja

S vremenom se fotografija počela ubrzano digitalizirati, a dolazak pametnih telefona dodatno je demokratizirao vizualnu produkciju. Danas gotovo svatko može snimiti tehnički korektnu fotografiju u bilo kojem trenutku, što je značajno promijenilo tržište i ulogu profesionalnih fotografa.

Goran ističe kako se u toj novoj stvarnosti profesionalna fotografija više ne definira samo tehničkom izvedbom, nego i sposobnošću upravljanja kompletnim vizualnim procesom, od koncepta do finalne obrade i distribucije sadržaja. Razlika između amaterske i profesionalne fotografije pritom se sve više pomiče prema području produkcije, dosljednosti i komercijalne primjene.

“Posebno je izražen utjecaj eCommerce industrije, gdje vizual izravno utječe na prodaju. U tom segmentu fotografija prestaje biti umjetnički izraz i postaje alat konverzije, što zahtijeva potpuno drugačiji pristup radu”, pojasnio je ovaj iskusni fotograf.

Od studija do digitalnog tržišta

Razvoj Goranove karijere odvija se usporedo s promjenom tržišta. Nakon godina asistiranja i rada u studijskim uvjetima, prelazak u samostalni rad i osnivanje vlastitog studija označili su novu fazu u kojoj fotograf više nije samo izvođač, nego i poduzetnik.

Taj prijelaz donio je i drugačiju vrstu izazova. Kreativni dio posla, iako zahtjevan, bio je nadopunjen poslovnim aspektima koji često određuju dugoročnu održivost. Upravo tu mnogi kreativci, uključujući i fotografe, nailaze na prepreke, od upravljanja klijentima do financijskog planiranja i organizacije projekata.

“U takvom okruženju fleksibilnost postaje ključna kompetencija. Poslovni modeli se neprestano prilagođavaju tržištu, a stabilnost je rijetkost. Promjene u industriji, gospodarske krize i digitalna transformacija zahtijevaju stalnu prilagodbu i spremnost na redefiniranje usluge”, naglasio je.

Tehnologija kao konkurencija i alat

Jedan od najvažnijih zaokreta u fotografiji dogodio se dolaskom pametnih telefona i kasnije umjetne inteligencije. Vizualna produkcija postala je brza, jeftina i dostupna, ali istovremeno i standardizirana.

Profesionalna fotografija u tom kontekstu više ne konkurira samo drugim fotografima, nego i algoritamski generiranim sadržajima, filtrima i automatiziranim rješenjima. To je posebno vidljivo u komercijalnoj fotografiji proizvoda, hrane i lifestyle sadržaja, gdje se vizualna estetika često svodi na trenutni dojam na ekranu.

“Ipak, razlika između profesionalnog i amaterskog pristupa ostaje vidljiva u konačnom rezultatu, posebno kada se sadržaj premjesti iz digitalnog u fizički prostor ili kada je potrebno zadovoljiti zahtjeve brenda, konzistentnosti i tehničke kvalitete”, pojasnio je Goran.

Fotograf kao multidisciplinarni profesionalac

Današnji fotograf rijetko je specijaliziran samo za snimanje. Uloga se proširila na niz dodatnih kompetencija, od postprodukcije i digitalnog marketinga do razumijevanja društvenih mreža i korisničkog ponašanja.

Studijska fotografija posebno zahtijeva kombinaciju tehničkog znanja i interpersonalnih vještina. Rad s klijentima, modelima i timovima često je jednako važan kao i sama kamera pri čemu psihološki aspekt rada, komunikacija i upravljanje očekivanjima postaju ključni elementi uspješne produkcije.

Istovremeno, Goran ističe kako postprodukcija zauzima sve veći dio radnog procesa te dodaje kako obrada fotografija, selekcija i optimizacija za različite digitalne kanale često traju duže od samog snimanja, što dodatno mijenja strukturu posla.

eCommerce kao novi fokus vizualne komunikacije

Uloga fotografije u eCommerceu postala je strateška. Vizual nije više samo prezentacija proizvoda, nego prvi kontakt korisnika s brendom. Kvaliteta fotografije izravno utječe na percepciju pouzdanosti i profesionalnosti web trgovine. Loš vizual često se automatski interpretira kao znak neprofesionalnosti, bez obzira na stvarnu kvalitetu proizvoda ili usluge. Zbog toga se sve više ulaže u standardizirane, jasne i konzistentne vizualne sustave koji podržavaju prodajni proces.

Goran naglašava kako u tom kontekstu fotografija postaje dio šireg sustava digitalne komunikacije, gdje se estetika, UX i marketing međusobno preklapaju.

Struka u stalnoj tranziciji

Fotografija danas više nije statična profesija, nego dinamičan sustav koji se stalno mijenja pod utjecajem tehnologije, tržišta i novih oblika vizualne komunikacije. Od analognih početaka do digitalnog i AI okruženja, profesionalni fotografi suočeni su s kontinuiranom potrebom prilagodbe. U tom procesu opstaju oni koji uspiju spojiti tehničku izvrsnost, poslovno razumijevanje i sposobnost rada u digitalnom ekosustavu koji se mijenja iz godine u godinu.

Priča Gorana Katića pokazuje kako se fotografija u posljednjih 20 godina transformirala iz specijaliziranog zanata u kompleksnu, multidisciplinarnu profesiju. U svijetu u kojem algoritmi generiraju slike, a mobiteli zamjenjuju studije, profesionalna fotografija ostaje relevantna, ali samo onima koji su spremni stalno učiti, prilagođavati se i širiti vlastite kompetencije izvan okvira objektiva.

The post Fotografija u doba mobitela i algoritama appeared first on eCommerce Hrvatska.

Pop-up “Jeste li stariji od 18 godina?” – klik i alkohol završi u košarici. Tako danas funkcionira većina hrvatskih webshopova. No, ako prođe Konačni prijedlog izmjena Zakona o trgovini, to više neće biti dovoljno. Predloženim člankom 11.a svaki webshop koji prodaje alkoholna pića morao bi implementirati tehničko rješenje za automatsko očitavanje identifikacijske isprave kupca. Ako prijedlog prođe, ova odredba direktno pogađa svakoga tko prodaje alkohol online, od specijaliziranih vinoteka do velikih lanaca s dostavom.

Što predviđa predloženi članak 11.a?

Predloženi članak ima tri stavka.

Prvi uvodi obvezu. Trgovac koji prodaje alkohol putem interneta morao bi na svojoj mrežnoj stranici implementirati tehničko rješenje za provjeru dobi kupca automatiziranim očitavanjem strojno čitljive zone (MRZ zone) važeće identifikacijske isprave. Tekst prijedloga govori o osobnoj iskaznici ili putovnici, ali ne razrađuje kako točno očitavanje treba izgledati, odnosno hoće li kupac fotografirati dokument kamerom, koristiti NFC čip ili neko treće rješenje.

Drugi stavak ograničava obradu podataka. Očitani podaci smiju se koristiti isključivo za trenutačnu potvrdu dobi, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka.

Treći stavak zatvara krug. Ako kupac odbije provjeru, trgovac bi morao uskratiti prodaju, i to ne samo prilikom naručivanja, već i prilikom preuzimanja robe.

Što to znači u praksi?

Za webshopove, ovo bi iz temelja promijenilo korisničko iskustvo kupnje alkohola. Umjesto jednog klika, kupac bi morao proći kroz postupak očitavanja identifikacijske isprave što znači složeniji checkout proces i tehničku integraciju koju većina domaćih webshopova trenutačno nema.

No jednako je važno ono što se događa nakon kupnje. Prijedlog predviđa provjeru i kod preuzimanja robe formulacijom “davanje na uvid i/ili automatizirano očitavanje, prilikom preuzimanja robe”. Kako će se to u praksi provesti kod dostave putem trećih platformi, prijedlog ne razrađuje, ali pitanje se nameće samo od sebe.

Ono što prijedlog ne razrađuje

Prijedlog ne propisuje tehničke specifikacije rješenja. Ne navodi treba li to biti integrirano unutar webshopa, vanjski servis ili mobilna aplikacija. Ne upućuje na podzakonski akt koji bi to detaljnije uredio. Jedini jasni standard iz teksta prijedloga jest automatizirano očitavanje MRZ zone. To bi trgovcima dalo fleksibilnost u odabiru rješenja, ali i odgovornost jer prijedlog predviđa kazne za neimplementiranje tehničkog rješenja.

GDPR pitanje: kratko i jasno

MRZ zona osobne iskaznice ne sadrži samo datum rođenja. Tu su i ime, prezime, broj dokumenta, spol i državljanstvo. Prijedlog izričito ograničava korištenje tih podataka na trenutačnu potvrdu dobi, što u praksi znači da će trgovci morati pažljivo dizajnirati sustav kako bi izbjegli nepotrebno zadržavanje ili daljnju obradu podataka. Kod odabira tehničkog rješenja, to je nešto što treba biti visoko na listi prioriteta.

Rok: 30 dana. Kazne: do 40.000 eura.

Prema prijedlogu, članak 11.a bi stupio na snagu 30 dana od donošenja Zakona, dok bi ostatak izmjena stupio na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama. Ako ta dinamika ostane, 30 dana nije puno, pogotovo ako tek trebate istražiti tržište rješenja, testirati integraciju i prilagoditi korisničko iskustvo.

Predviđene kazne kreću se od 5.000 do gotovo 40.000 eura za pravne osobe, čime bi se online prodaja alkohola po razini regulatornog rizika izjednačila s fizičkom trgovinom.
Stoga je za sve koji prodaju alkohol putem interneta sada pravi trenutak za početi s pripremama: istražiti dostupna tehnička rješenja, razmotriti utjecaj na korisničko iskustvo i prilagoditi procese dostave.

The post Kupnja alkohola online? Checkbox odlazi u povijest appeared first on eCommerce Hrvatska.

Digitalna trgovina danas više nije samo pitanje webshopa, nego upravljanja podacima, procesima i integracijama. Peter Brenko, direktor platforme Shopamine, objašnjava kako moderna B2B eCommerce rješenja pomažu trgovcima automatizirati operacije, ubrzati izlazak na nova tržišta i učinkovitije upravljati velikim i složenim katalozima proizvoda. U razgovoru otkriva i na koji način AI već danas mijenja procese onboardinga proizvoda, SEO optimizacije i upravljanja sadržajem.

Možete li se ukratko predstaviti i izdvojiti ključne faze svog profesionalnog razvoja koje su vas dovele do pozicije direktora tvrtke Shopamine?

Moje ime je Peter Brenko i direktor sam platforme Shopamine, digitalne commerce platforme tvrtke Appoteka d.o.o. iz Slovenije. Moje prezime dolazi od oca Hrvata, tako da u mojoj priči postoji i hrvatska poveznica, nešto što cijenim i možda razlog zbog kojeg ovu regiju manje promatram kroz granice, a više kroz ljude, odnose i praktičnu stvarnost.

Studirao sam filozofiju i sociologiju kulture, što nije uobičajen put prema tehnologijama za trgovinu, ali se pokazalo vrlo korisnim. Trgovina je zapravo pitanje sustava, ponašanja, povjerenja i načina na koji ljudi kupuju. Shopamine smo pokrenuli 2008. godine, prvu trgovinu lansirali 2010., a platformu postupno razvili u B2B-first digital commerce rješenje.

Shopamine se pozicionira kao “all-in-one” digital commerce platforma. Što to konkretno znači za eCommerce trgovca i gdje vidite najveće razlike u odnosu na tradicionalne platforme koje zahtijevaju dodatne plugine i integracije?

Za trgovca “all-in-one” znači da se ključne funkcionalnosti nalaze unutar jedne platforme: B2B i B2C prodaja, CMS, PIM, upravljanje katalozima, personalizirane cijene, kontrola pristupa, ERP integracija i podrška.

Mnoge platforme počinju kao webshop, a zatim postaju slagalica dodataka: jedan plugin za B2B cijene, drugi za filtere, treći za ERP, četvrti za checkout pravila. U jednom trenutku trgovac više ne upravlja trgovinom, nego “plugin diplomacijom”. Shopamine ide drugim putem. B2B kompleksnost nije naknadna nadogradnja, nego logika same platforme.

Shopamine se primarno koristi kao centralna commerce platforma, a ne kao plugin za neki drugi eCommerce sustav. Trgovci ga najčešće koriste kao glavno B2B, B2C ili kombinirano B2B/B2C rješenje. Platforma se integrira sa sustavima koji okružuju poslovanje trgovca: ERP-ovima, računovodstvenim sustavima, logistikom, payment gatewayima, katalozima dobavljača, marketplaceovima, marketinškim alatima, vanjskim web stranicama i drugim kanalima.

Vaša platforma snažno je fokusirana na B2B eCommerce. Koje funkcionalnosti poput personaliziranih cijena, kontrole pristupa ili prilagodbe kataloga donose najveću vrijednost klijentima?

B2B trgovina rijetko podrazumijeva jednu cijenu, jedan katalog i jedan tip kupca. Jedan kupac može imati ugovorene cijene, drugi djelomičan pristup katalogu, treći specifične uvjete plaćanja ili dostave. Stoga najveću vrijednost donose personalizirane cijene, katalozi prilagođeni kupcima, korisničke uloge, kontrola pristupa, preorder i reorder workflowovi, ERP integracija i pravila vidljivosti proizvoda. Na taj način B2B commerce prestaje biti online PDF katalog i postaje kontrolirani digitalni prodajni kanal koji odražava stvarno poslovanje.

U kojoj mjeri automatizacija unutar Shopaminea može smanjiti operativno opterećenje trgovaca?

Automatizacija uklanja repetitivne zadatke koji trgovcima neprimjetno troše radni dan. Podaci o proizvodima mogu se uvoziti, normalizirati, obogaćivati, prevoditi i pripremati. Zalihe i cijene sinkroniziraju se s ERP-om ili sustavima dobavljača. Narudžbe se prenose u ERP, računi se generiraju automatski, logistički podaci šalju dostavnim partnerima, a feedovi proizvoda kreiraju za marketplaceove i druge kanale. Vrijednost je vrlo konkretna: manje ručnog unosa narudžbi, manje grešaka u zalihama i cijenama te brže ažuriranje proizvoda.

Kako Shopamine rješava izazove upravljanja velikim i složenim katalozima proizvoda, posebno kod trgovaca koji rade s više dobavljača i tržišta?

Veliki katalozi najčešće nailaze na probleme u tri područja: neusklađeni podaci dobavljača, previše ručnog obogaćivanja sadržaja i različiti zahtjevi pojedinih tržišta. Shopamine to rješava kroz upravljanje katalozima, uvoz podataka dobavljača, normalizaciju atributa, višejezični sadržaj, batch operacije, AI obogaćivanje i fleksibilne eksport funkcionalnosti.

Dobavljači šalju Excel, XML, CSV, stock datoteke, cjenike, slike i opise u različitim formatima i strukturama. Shopamine te podatke pretvara u upotrebljiv katalog. Na različitim tržištima isti proizvod može zahtijevati drugačiji jezik, cijenu, dostupnost ili način prezentacije. Platforma omogućuje upravljanje iz jedne baze, bez ponovnog izgrađivanja operacija za svaku državu.

S obzirom na to da ste integrirali AI u upravljanje proizvodima i sadržajem, koliko on realno ubrzava procese poput onboardinga proizvoda, SEO optimizacije i kreiranja sadržaja?

AI može značajno ubrzati rad s katalozima i sadržajem, ali samo ako postoji jasna struktura. Bez strukture AI proizvodi više teksta, dok sa strukturom stvara upotrebljive commerce podatke.

U Shopamineu AI podržava rad unutar upravljanja proizvodima i sadržajem: izvlačenje atributa, normalizaciju vrijednosti, predlaganje kategorija, poboljšavanje opisa, prijevode sadržaja i generiranje SEO polja.

Ovisno o kvaliteti podataka, AI može smanjiti količinu ručnog rada za 30 do 40 posto, a kod strukturiranih zadataka i više od toga. Trgovac i dalje drži stvari pod kontrolom pri čemu AI odrađuje najteži dio posla, dok platforma održava organizaciju procesa.

Koliko je danas važno da se eCommerce trgovci brzo šire na nova tržišta i kako ih Shopamine u tome podržava?

Za trgovce na manjim europskim tržištima rast često ovisi o prelasku granica. No širenje nije samo prijevod sadržaja i dodavanje svoje ikonice na web stranicu. Trgovci trebaju lokalizirane podatke o proizvodima, cijene, poreznu logiku, dostavu, načine plaćanja, a ponekad i različite kataloge ili skupine kupaca.

Shopamine to podržava kroz višejezični sadržaj, kataloge prilagođene tržištima, personalizirane cijene, rule-based sadržaj, ERP integracije i fleksibilno upravljanje podacima o proizvodima. Trgovci tako mogu upravljati s više tržišta iz jedne platforme i testirati nove prilike bez ponovne izgradnje infrastrukture.

Koliko je za moderne trgovce ključno povezivanje eCommerce platforme s ERP sustavima, logistikom i drugim alatima te kako Shopamine pristupa tim integracijama?

To je danas ključno. Kada trgovac preraste određeni volumen, poslovanje više ne može funkcionirati izolirano. Mora biti povezan s ERP-om, računovodstvom, zalihama, logistikom, plaćanjima i podacima dobavljača. Bez integracija timovi ručno prepisuju narudžbe, ažuriraju zalihe, provjeravaju cijene, kreiraju račune, uvoze proizvode i ispravljaju pogreške koje su se mogle izbjeći.

Shopamine kreće od poslovnog procesa: koji sustav upravlja kojim podacima, što se mora prenositi i kada. Nakon toga povezujemo protok podataka putem API-ja, zakazanih importa i eksporta, XML-a, CSV-a, custom konektora ili middlewarea.

Često ističete brži time-to-market i brže generiranje prihoda kao ključne prednosti. Možete li podijeliti konkretne primjere gdje su klijenti ostvarili najveći poslovni učinak?

Najveći učinak dolazi od skraćivanja puta između poslovne odluke i aktivnog prodajnog kanala. Dobar primjer je onboarding proizvoda. Trgovci često imaju podatke dobavljača, ali oni rijetko dolaze spremni za digitalnu trgovinu.

Boje su odličan primjer. Jedan dobavljač koristi naziv “Midnight Blue”, drugi “Navy”, treći “Dark Ocean”. Zvuči dobro marketinški, ali loše funkcionira za filtere i pretragu. Za storefront ih je potrebno pretvoriti u standardizirani set osnovnih boja.

Isto vrijedi i za veličine: UK, US, brand-specific i miješani formati često se moraju normalizirati u EU veličine.

Zato razvijamo AI alate za kategorizaciju te normalizaciju i generiranje atributa. Bolja struktura znači da proizvodi brže dolaze online, kupci ih lakše pronalaze, a trgovci troše manje vremena na čišćenje podataka.

Sljedeći važan korak je agentic B2B prodaja, odnosno alati za pripremu ponuda, pregovaračke procese, follow-up aktivnosti, dogovorene popuste, zamjenske proizvode, količinske uvjete i odobravanja.

Brži time-to-market ne znači samo da je “web stranica online”. To znači da su proizvodi aktivni, kupci mogu naručivati, operacije su povezane i prodaja može krenuti.

The post Shopamine razvija B2B platformu nove generacije appeared first on eCommerce Hrvatska.

U eCommerceu često jako puno govorimo o oglasima, prometu, konverzijama, brzini stranice, checkoutu, remarketingu i svim onim važnim metrikama koje kupca trebaju dovesti do gumba “kupi”. I naravno da je sve to važno. No dio koji webshopovi često podcjenjuju jest ono što se događa nakon kupnje.

Prodaja ne završava prodajom

Za trgovca je narudžba možda završena u trenutku kada sustav zabilježi uplatu. Za kupca nije. Za kupca prodaja nije gotova kada klikne “kupi“, nego tek kada proizvod stigne, kada sve bude jasno, kada zna kome se može obratiti ako nešto nije u redu i kada ima osjećaj da s druge strane postoji netko tko će ga zaista čuti.

U fizičkoj trgovini kupac odmah vidi ljude. Može postaviti pitanje, promotriti reakciju prodavača, dobiti savjet, osjetiti atmosferu i vrlo brzo procijeniti ima li povjerenja u trgovinu. Online toga nema. I baš zato svaki e-mail, svaki poziv, svaka poruka na chatu i svaka reklamacija postaju digitalni oblik prodavača. Korisnička podrška zato nije samo podrška. U mnogim je primjerima to jedini “živi” kontakt koji kupac ima s webshopom.

Pokažite karakter brenda

Brojni trgovci reklamacije i pritužbe i dalje doživljavaju kao nešto negativno. Kao trošak, gubitak vremena ili naporan dio poslovanja. Međutim, iz perspektive kupca reklamacija je puno više od zahtjeva za zamjenu, povrat ili dodatnu informaciju. To je trenutak u kojem kupac testira hoće li ga trgovina ostaviti samog, hoće li morati moliti za ono što mu pripada, hoće li ga netko slušati ili će ga samo prebacivati s jednog odjela na drugi. Upravo zato način na koji webshop komunicira u problematičnim situacijama može imati veći utjecaj na lojalnost nego savršeno odrađena narudžba.

Kad je sve u redu, kupac to uglavnom očekuje. Ali kad nešto pođe po zlu, tada se vidi karakter brenda. Primjerice, dostava kasni, proizvod je stigao oštećen, kupac ne može dovršiti narudžbu ili nije dobio jasnu informaciju. Jedna od najopasnijih rečenica u korisničkoj podršci je: “To nije moj odjel.” Možda je interno točna, ali kupca ne zanima interna organizacija webshopa, nego osjećaj da netko preuzima odgovornost za rješenje problema.

Velika je razlika između rečenice: “To nije moj odjel, morate poslati mail reklamacijama” i rečenice: “Razumijem. Kako bismo ovo što brže riješili, uputit ću vas na pravi korak i pobrinuti se da znate točno što trebate poslati.” Prva rečenica zvuči kao prebacivanje odgovornosti, a druga pokazuje da vam je stalo. A kupcu koji je već frustriran ne treba dodatna frustracija, već netko tko će preuzeti kontrolu nad situacijom.

Vodite kupca prema rješenju problema

U edukacijama s eCommerce timovima najčešće obrađujemo situacije poput kašnjenja dostave, reklamacija, povrata i frustriranih kupaca. I gotovo uvijek dođemo do istog zaključka da najveći izazov nije samo znati što reći, nego ostati miran kad kupac nije miran, čak i ako komunikacija ide isključivo telefonski ili mailom.

Nezadovoljan kupac često ne reagira samo na konkretan problem. On reagira na osjećaj nemoći, strah da će izgubiti novac, loša prethodna iskustva, manjak informacija i dojam da nema kontrolu nad situacijom. Zato prva zadaća korisničke podrške nije odmah “pobijediti argumentima”, nego smiriti situaciju. To ne znači priznati nešto što nije točno, obećati nemoguće ili prihvatiti neprimjeren ton, već pokazati kupcu da ga netko sluša i vodi prema rješenju.

Dobra korisnička komunikacija ima jasnu strukturu: slušanje, pokazivanje razumijevanja, preuzimanje inicijative i jasno objašnjenje sljedećih koraka. Ako rješenje nije moguće odmah, dajemo konkretan vremenski okvir. Na kraju provjeravamo je li kupcu jasno što slijedi. Zvuči jednostavno, ali se u praksi na to vrlo često zaboravi, posebno u eCommerceu gdje se timovi nalaze između kupca, skladišta, dostavne službe, dobavljača, logistike i internih pravila. No kupac ne vidi cijeli taj sustav. Kupac vidi samo odgovor koji je dobio.

Prodaja u korisničkoj podršci

Jedan od najpoznatijih svjetskih primjera kulture korisničke podrške je Zappos, brend koji je reputaciju gradio upravo na “WOW” usluzi. Njihov najduži poziv s kupcem trajao je čak 10 sati i 29 minuta. Poanta Zapposova primjera nije duljina poziva, nego filozofija prema kojoj se uspjeh korisničke podrške mjeri osjećajem koji ostaje kupcu nakon kontakta s brendom.

To je posebno važno danas, kada su troškovi akvizicije kupaca sve veći, konkurencija je udaljena jedan klik, a povrat robe postaje ozbiljan operativni i financijski izazov. U nekim analizama globalna stopa povrata robe kreće se oko 16 posto, a u određenim kategorijama i znatno više. To znači da postprodajno iskustvo više nije “mekani” dio poslovanja koji se tiče samo ljubaznosti, nego vrlo ozbiljna poslovna tema.

Još jedna česta pogreška je pokušaj dodatne prodaje u krivom trenutku. Naravno da svaka interakcija s kupcem može biti prilika, ali ako kupac zove zato što mu proizvod kasni tri tjedna, tada nije trenutak za ponudu novog artikla, već prvo mu trebamo riješiti problem kako bismo vratili povjerenje i pokazali brigu. Tek nakon toga, ako je situacija prikladna, može se ponuditi dodatna vrijednost: popust za sljedeću kupnju, preporuka kompatibilnog proizvoda, bolja opcija, dodatna informacija ili osobna pomoć pri idućoj narudžbi. Prodaja u korisničkoj podršci ne smije zvučati kao prodaja. Mora zvučati kao pomoć.

U online kupnji doživljaj nije luksuz

I tu eCommerce može puno naučiti od fizičke trgovine. Iako živimo u vremenu klikova, fizička trgovina i dalje ima veliku prednost: doživljaj. Kupac u trgovini može vidjeti, dodirnuti, isprobati, pitati i odmah dobiti osjećaj sigurnosti. Online kupnja je praktična, ali joj često nedostaje ljudski i osjetilni dio iskustva. Zato najbolji webshopovi ne razmišljaju samo o tome kako dovesti kupca do košarice, nego i kako smanjiti njegovu nesigurnost prije kupnje i nezadovoljstvo nakon kupnje.

To se ne vidi samo u korisničkoj podršci, nego i puno ranije, u načinu na koji webshop prikazuje proizvod. Kvalitetne fotografije, video, jasni opisi, realne informacije, recenzije i dobar storytelling nisu samo “ljepši sadržaj”. Oni su dio upravljanja očekivanjima. Što kupac bolje razumije što kupuje, kako proizvod izgleda, koje su mu dimenzije, kako se koristi i kome je namijenjen, manja je šansa da će nakon dostave doživjeti razočaranje. Opis proizvoda koji kaže “zelena šalica, 300 ml” informira. Opis koji kupcu pomaže zamisliti jutarnju kavu, toplinu šalice u ruci i mali trenutak za sebe, gradi doživljaj. A u online kupnji doživljaj nije luksuz. On često smanjuje nesigurnost, povećava povjerenje i smanjuje broj pogrešnih očekivanja.

Netko vidi problem, netko priliku

Webshop ne može uvijek spriječiti problem. Dostava će ponekad kasniti. Proizvod će se oštetiti. Kupac neće pročitati sve uvjete. Netko će biti nervozan i prije nego što je razgovor počeo. Pitanje nije hoće li se problem dogoditi, nego kako će webshop reagirati kada se dogodi. Hoće li kupac dobiti hladan odgovor ili osjećaj da netko preuzima odgovornost? Hoće li čuti “to su naša pravila” ili “pogledajmo što možemo napraviti”? Hoće li morati tri puta objašnjavati isti problem ili će ga netko provesti kroz proces?

Tu nastaje stvarna razlika. Ne u savršenim uvjetima, nego u nesavršenim situacijama. U današnje vrijeme eCommerce trgovci ulažu puno energije u to da kupca dovedu do kupnje. I to je važno. Ali dugoročni rast ne dolazi od prve kupnje. Dolazi od ponovne kupnje, preporuke, povjerenja i osjećaja da kupac zna gdje se vraća. Zato korisnička podrška nije trošak koji treba svesti na minimum. Ona je jedan od najvažnijih prodajnih, reputacijskih i “lojalnosnih” kanala svakog webshopa. Jer kupac možda klikne “kupi” online. Ali odluku hoće li se vratiti vrlo često donosi tek nakon što vidi kako ste se ponašali kad kupnja više nije bila savršena.

Autor:

Ana Brajković, mr. sc., MBA, info@circled.hr

Osnivačica i direktorica Circled d.o.o., u svom radu povezuje više od 20 godina iskustva u maloprodaji, prodaji, edukacijama i razvoju timova. Tijekom karijere pomogla je brojnim tvrtkama da izgrade uspješnije prodajne timove, optimiziraju poslovne procese i razviju uspješna prodajna mjesta.

The post Kad kupac klikne “kupi”, posao tek počinje appeared first on eCommerce Hrvatska.

Suvremeni putnici više ne traže samo smještaj i informacije o destinaciji. Žele odmah pronaći što mogu raditi, provjeriti dostupnost, rezervirati aktivnost i nastaviti planirati svoje putovanje. Upravo iz te potrebe nastala je platforma To do Cres Lošinj, novo digitalno mjesto za otkrivanje i rezervaciju izleta, aktivnosti i autentičnih doživljaja na otocima Cresu i Lošinju. Iza razvoja platforme stoji digitalna agencija Markething, koja je već kroz projekt To do in Istria pokazala kako tehnologija može povezati turističku ponudu cijele destinacije i pretvoriti je u funkcionalan prodajni sustav.

Više od izrade web stranice

Razvoj platforme To do Cres Lošinj nije se svodio samo na dizajn i tehničku izradu web stranice. Prije početka razvoja bilo je potrebno razumjeti kako funkcioniraju lokalni pružatelji usluga, na koji način gosti biraju aktivnosti, gdje najčešće odustaju od rezervacije te kako različite izlete, ture i doživljaje prikazati unutar jednostavnog i preglednog korisničkog iskustva. Za Markething je upravo razumijevanje poslovnog modela klijenta najvažniji dio svakog projekta.

„Klijenti nam često dolaze s idejom da im je potrebna web stranica. Međutim, naš posao nije samo izraditi lijepu stranicu. Moramo razumjeti što klijent prodaje, kome prodaje, kako upravlja ponudom i gdje se u procesu gube rezervacije. Tek tada možemo razviti rješenje koje ima stvarnu poslovnu vrijednost“, ističe Miško Macolić Tomičić iz digitalne agencije Markething.

Platforma je zato razvijena kao digitalna infrastruktura koja omogućuje jednostavniju prodaju turističkih proizvoda, veću vidljivost lokalnih ponuđača i preglednije korisničko iskustvo za posjetitelje destinacije.

Specijalizacija za ture, aktivnosti i turističke doživljaje

Prodaja turističkih tura znatno je složenija od klasične internetske prodaje proizvoda. Kod razvoja ovakvog sustava potrebno je uzeti u obzir termine polazaka, raspoloživost, kapacitete grupa, trajanje aktivnosti, mjesta okupljanja, različite kategorije sudionika, sezonalnost, vremenske uvjete, mogućnosti otkazivanja i velik broj drugih informacija koje gost mora razumjeti prije rezervacije. Istovremeno, cijeli proces mora ostati jednostavan. Korisnik ne želi proučavati komplicirane tablice ili slati nekoliko upita kako bi saznao postoji li slobodan termin. Želi brzo pronaći aktivnost, razumjeti što je uključeno, odabrati datum i završiti rezervaciju.

Upravo je u tome Markething tijekom proteklih godina izgradio snažnu stručnost. Agencija sudjeluje u razvoju, promociji i prodaji turističkih izleta, aktivnosti, događanja i doživljaja, zbog čega razumije izazove koji se pojavljuju na svakom koraku korisničkog putovanja, od prvog Google pretraživanja do završene rezervacije.

„Tehnologija sama po sebi nije dovoljna. Možete imati najnapredniji sustav, ali ako korisnik ne razumije ponudu ili ne može jednostavno završiti rezervaciju, sustav nije ispunio svoju svrhu. Kod turističkih platformi moraju zajedno funkcionirati tehnologija, sadržaj, korisničko iskustvo, marketing i prodaja“, objašnjava Macolić Tomičić.

Iskustvo stečeno kroz To do in Istria

To do Cres Lošinj nastavak je iskustva koje je Markething stekao razvojem platforme To do in Istria. To do in Istria razvijen je kao destinacijska booking platforma koja na jednom mjestu objedinjuje verificirane ture, atrakcije i aktivnosti na području Istre. Platforma je povezala lokalne pružatelje usluga s domaćim i inozemnim gostima te omogućila jednostavniji proces pronalaska i rezervacije turističkih sadržaja. Projekt je prepoznat i na regionalnoj i na nacionalnoj razini. To do in Istria osvojio je nagradu Zlatna koza, Capra d’oro, najviše priznanje u turizmu Istarske županije, kao i priznanje Simply the Best za najbolji novi turistički projekt u Hrvatskoj. Razvoj nove platforme za Cres i Lošinj zato nije nastao kopiranjem postojećeg rješenja, već primjenom stečenog znanja na novu destinaciju, njezinu ponudu i specifične potrebe lokalnih dionika. Svaka destinacija ima drugačiju strukturu ponude, drugačije goste i drugačije izazove. Tehnološko rješenje mora se prilagoditi upravo tim razlikama.

Jednostavnije otkrivanje Cresa i Lošinja

Nova platforma posjetiteljima omogućuje da na jednom mjestu otkriju aktivnosti i iskustva dostupna na Cresu i Lošinju.

Umjesto pretraživanja velikog broja različitih stranica, profila na društvenim mrežama i pojedinačnih ponuda, gost dobiva pregled turističkih sadržaja destinacije unutar jedinstvenog digitalnog okruženja. Poseban naglasak stavljen je na mobilno korisničko iskustvo jer se velik dio turističkih aktivnosti pretražuje i rezervira tek nakon dolaska gosta u destinaciju. Platforma je zato osmišljena tako da korisnik može brzo pronaći aktivnost, pregledati ključne informacije i pokrenuti proces rezervacije putem mobilnog uređaja. Time To do Cres Lošinj nije samo mjesto za predstavljanje turističke ponude. Platforma postaje konkretan prodajni kanal koji lokalnim pružateljima usluga otvara dodatnu mogućnost dolaska do gostiju.

Digitalna infrastruktura za razvoj destinacije

Važnost ovakvog projekta ne završava pojedinačnom rezervacijom. Povezivanjem lokalnih ponuđača unutar zajedničke platforme destinacija dobiva kvalitetniji pregled vlastite turističke ponude, snažniji zajednički nastup na tržištu i mogućnost usmjeravanja gostiju prema različitim lokacijama i doživljajima. Time se turistička potrošnja može ravnomjernije rasporediti, a manje poznate aktivnosti i lokalni ponuđači mogu dobiti vidljivost koju samostalno teško mogu ostvariti. Platforma doprinosi i održivijem razvoju turizma jer gostima olakšava otkrivanje sadržaja izvan najpoznatijih lokacija te ih povezuje s lokalnim organizatorima, vodičima i pružateljima usluga.

„Kada razvijamo destinacijsku platformu, ne razmišljamo samo o tome kako prodati jednu turu. Razmišljamo o tome kako digitalno povezati cijelu destinaciju, kako pomoći lokalnim ponuđačima i kako gostu omogućiti kvalitetnije iskustvo. To je znatno širi posao od same izrade web stranice“, navodi Macolić Tomičić

Tehnologija koja prati poslovne ciljeve

Markething se posljednjih godina profilirao kao agencija specijalizirana za razvoj naprednih web, e-commerce i booking rješenja u turizmu. Njihov pristup uključuje povezivanje tehnološkog razvoja, SEO optimizacije, digitalnog oglašavanja, optimizacije konverzija i razumijevanja stvarnog ponašanja korisnika. Cilj nije klijentu isporučiti samo digitalni proizvod, već sustav koji može dugoročno podržavati njegov poslovni razvoj. To do Cres Lošinj upravo je rezultat takvog pristupa. Platforma povezuje potrebe destinacije, lokalnih turističkih subjekata i suvremenih putnika unutar rješenja koje istovremeno informira, promovira i prodaje. Nakon To do in Istria, razvoj platforme To do Cres Lošinj potvrđuje da se znanje, iskustvo i tehnologija razvijeni u Istri mogu uspješno primijeniti i na drugim hrvatskim destinacijama. Za Markething je to ujedno nastavak jasnog smjera razvoja. Specijalizacija za digitalnu prodaju turističkih tura, aktivnosti i doživljaja te razvoj platformi koje destinacijama omogućuju da vlastitu ponudu pretvore u organiziran, vidljiv i dostupan turistički proizvod.

The post Markething razvio novu platformu za rezervaciju turističkih doživljaja appeared first on eCommerce Hrvatska.