Četvrti ovogodišnji meetup udruge eCommerce Hrvatska uz sponzorsku podršku tvrtke Plus Hosting održan je 3. rujna u prostorima Poduzetničkog centra Coworking Pula, uz domaćinstvo udruge ICT Istra. Okupljeni stručnjaci iz različitih područja eCommercea podijelili su konkretna iskustva i savjete o izboru domene, hostinga i platforme, povezivanju s poslovnim sustavima, marketingu, logistici i korisničkom iskustvu.

Poseban naglasak stavljen je na odluke koje je važno donijeti već pri pokretanju webshopa, ali i na one koje se mogu odgoditi za kasniju fazu razvoja. Program je otvorio Domagoj Ostović iz Lloyds Digitala, koji je na konkretnim primjerima pokazao kako izbor eCommerce platforme može utjecati na svakodnevno poslovanje trgovca, od korisničkog iskustva do povezivanja s računovodstvenim i drugim poslovnim sustavima.

Tehnologija je auto, ali nije vozač

 U svom izlaganju Ostović je predstavio pristup svoje agencije razvoju web trgovina, ali i jednu veliku novinu. Naime, Lloyds Digital je, uz custom development, odnedavno postao i Shopify partner. Polazeći od njihove interne mantre da je “tehnologija auto, ali nije vozač”, Ostović je naglasio kako klijenti često očekuju da će sama tehnologija riješiti poslovne izazove.

“Čudi me koliko klijenti ne razumiju da mi ne vozimo taj automobil”, rekao je Ostović, ističući kako je izrada webshopa zapravo tek mali dio puno šire cjeline čiji je krajnji cilj ostvarivanje profita. Upravo zato, smatra, agencija mora imati i edukativnu ulogu te klijentu pomoći razumjeti što mu je uistinu potrebno, a što nije. Uz frontend i backend, uspješan webshop danas podrazumijeva i tehnički SEO, kvalitetnu analitiku te AI chatbot koji sve više postaje integralni dio eCommerce sučelja.

No ulaganje u tehnologiju samo je jedan dio priče. Ostović je pritom upozorio da se u marketing mora ulagati višestruko više nego u sam razvoj webshopa. Poduzetnicima koji kreću u izradu nove web trgovine savjetovao je da se što manje upliću u područja za koja su angažirali profesionalce. “Ako se u to morate petljati, onda niste angažirali dobre ljude”, poručio je, posebno se osvrnuvši na dizajn i korisničko iskustvo.

Kada je riječ o izboru platforme, Ostović smatra da ona prvenstveno treba biti multiplikator sposobnosti tima koji je angažiran na projektu, a ne sama sebi svrha. “Platforma postaje posebno važna tek kada poslovanje počne značajnije skalirati i dosegne određenu razinu prometa i kompleksnosti”, rekao je.

Ključ uspješnog odnosa agencije i klijenta

Kao primjer važnosti povjerenja između klijenta i agencije, Ostović je naveo nedavni projekt za dugogodišnjeg klijenta kojem je Lloyds Digital izradio webshop na Shopifyju, zajedno sa svim potrebnim integracijama, iako do tada nisu imali iskustva s tom platformom. Upravo prethodno izgrađeno povjerenje omogućilo je da se u projekt uđe bez obzira na takvu početnu okolnost.

Shopify je pritom opisao kao najbrži put od ideje do stabilne online prodaje. Platforma nudi velik broj mogućnosti i automatizacija, no upravo širina tog ekosustava može postati problem. Prevelik broj aplikacija povećava mjesečne troškove, može dovesti do preklapanja funkcionalnosti i negativno utjecati na brzinu webshopa. Uz to, trgovac platformu zapravo ne posjeduje jer je webshop u svojevrsnom najmu, a kod i infrastruktura ostaju pod kontrolom Shopifyja.

Za WooCommerce je rekao da funkcionira kao svojevrsna “plugin slagalica”, u kojoj svaki novi dodatak uvodi novu ovisnost i potencijalno mijenja kvalitetu koda. Takva rješenja mogu biti osjetljivija na sigurnosne probleme i malware, dok početna ušteda često predstavlja tek odgodu troškova. Kako poslovanje raste, održavanje i nadogradnje mogu postati značajan izdatak.

Magento, s druge strane, vidi kao platformu namijenjenu kompleksnijim poslovnim sustavima: velikim katalozima, različitim tržištima, B2B procesima i zahtjevnim integracijama. Istaknuo je da takvi projekti zahtijevaju dugoročan budžet jer razvoj, infrastruktura, kvalitetno testiranje i nadogradnje nisu jednokratni trošak. Nedostatak je, po njegovim riječima, cijena i potreba za specijaliziranim stručnim timom.

Na tu se procjenu nadovezao Tomislav Bilić, osnivač agencije Inchoo, specijalizirane za Magento platformu, koji je istaknuo da se percepcija Magenta kao isključivo skupe platforme promijenila. Prema njegovim riječima, Magento danas može biti kvalitetno i isplativo rješenje i za srednje velike trgovce, dok kod manjih trgovaca s prometom do 100.000 eura godišnje, ovisno o poslovnom modelu, također može postojati vrlo povoljna cost-benefit računica.

Zaključujući izlaganje, Ostović se vratio na ono što smatra ključnim za uspješan odnos agencije i klijenta, a to je iskrenost i transparentnost. U Lloyds Digitalu, kaže, nastoje graditi dugoročne projekte u kojima mogu klijentu otvoreno reći što iz vlastitog iskustva smatraju dobrim izborom, ali i što mu nikako ne bi preporučili. “Svaki projekt je drugačiji i to je ono što ovu industriju čini zanimljivom”, zaključio je Ostović.

Odlučili smo prodavati online. Što sad?

Panel diskusija dodatno je proširila temu, stavljajući fokus na ono što slijedi nakon odluke da se krene u online prodaju. Sudionici su se složili da webshop nije projekt koji završava objavom stranice i prvih proizvoda, već je to proces u kojem je potrebno kontinuirano usklađivati poslovne ciljeve, tehnologiju, marketing, logistiku i korisničko iskustvo.

Tomislav Bilić, osnivač i direktor agencije Inchoo, naglasio je važnost otvorene komunikacije između klijenta i partnera već na početku projekta. Potrebno je jasno dogovoriti što se mora napraviti odmah, što može pričekati i koje se funkcionalnosti mogu uvesti kasnije. Umjesto pokušaja da se odmah izgradi “savršen” webshop, Bilić preporučuje što raniji izlazak pred kupce s razinom proizvoda koja omogućuje prikupljanje stvarnog feedbacka. Na taj se način daljnji razvoj temelji na stvarnim potrebama korisnika, a raspoloživa sredstva ulažu se pametnije.

Na važnost razumijevanja kupaca prije samog razvoja webshopa upozorila je Tanja Savić, stručnjakinja za marketing, digitalne komunikacije i eCommerce. Prvi korak, prema njezinu mišljenju, mora biti definiranje buy persone – tko je kupac, kakve ima navike i gdje se nalazi. Nakon toga slijedi detaljna analiza konkurencije, od asortimana i strukture kategorija do načina dostave, prednosti i nedostataka korisničkog iskustva. Tek se na temelju takve analize može definirati precizan smjer tržišnog nastupa, kazala je.

Tehnološki dio priče nadovezao je Davor Rapić, CTO Plus Hostinga, upozorivši na čestu pogrešku trgovaca: nakon velikog ulaganja u razvoj webshopa, odluče uštedjeti na hostingu. Njegova je preporuka da se hosting ne bira samostalno, već u konzultaciji s eCommerce developerom koji može procijeniti potrebe konkretnog projekta i preporučiti odgovarajuću infrastrukturu. Prije lansiranja važno je napraviti i stress test kako bi se provjerilo može li cijeli sustav stabilno i sigurno podnijeti očekivano opterećenje.

Bilić se složio s Rapićem, istaknuvši da trgovci od svojih tehnoloških partnera trebaju očekivati upravo takvu vrstu preporuke. “Ako je partner uključen u projekt od početka i razumije njegove potrebe, izbor hostinga trebao bi biti dio cjelokupnog tehničkog planiranja, a ne naknadna odluka kojom se pokušava uštedjeti”, naglasio je Bilić.

Savić je potom pažnju usmjerila na ono što dolazi nakon tehničkog pokretanja trgovine, a to je dovođenje i zadržavanje kupaca. Poručila je da webshop mora istodobno odgovoriti na pitanja o asortimanu, korisničkoj službi, dostavi i svim drugim elementima koji utječu na odluku kupca da obavi kupnju, ali i da se vrati.

Black Friday počinje puno prije Black Fridaya

Poseban dio rasprave odnosio se na Black Friday i druge periode naglog rasta potražnje. Rapić je upozorio da se priprema za takve vrhunce ne smije početi nekoliko dana prije kampanje. Hosting i infrastrukturu potrebno je pripremiti znatno ranije, a najkasnije tjedan dana prije početka očekivanog povećanja potražnje sve bi trebalo biti spremno. Trgovcima je preporučio da hosting providera unaprijed obavijeste o većim kampanjama i očekivanim skokovima prometa kako bi se infrastruktura mogla pravodobno prilagoditi. Pritom je posebno istaknuo važnost interne komunikacije rekavši kako u pripremu moraju biti uključeni svi relevantni timovi i odjeli kako bi svatko znao svoj dio posla. Nadovezujući se na raniju Ostovićevu usporedbu tehnologije s automobilom, Rapić je hosting opisao kao cestu koja osigurava infrastrukturu kojom taj automobil može sigurno voziti.

Bilić je upozorio i na trenutak kada kombinacija tehnologije i eCommerce partnera više ne može pratiti potrebe poslovanja. Tada, kaže, treba ozbiljno razmotriti promjenu tehnologije ili partnera. Kao ilustraciju naveo je webshop nogometnog kluba Hajduk, koji je ranije imao problema s čestim padovima. Inchoo je za klub izradio novo rješenje na Magento platformi, pri čemu je jedan od osnovnih ciljeva bio osigurati stabilnost sustava. Novi webshop lansiran je 2024. godine i, prema Bilićevim riječima, od tada nije imao padove, unatoč velikom broju posjetitelja i izraženim skokovima potražnje. Problem prethodnog rješenja, objasnio je, bio je i u tome što ga je izradila agencija kojoj razvoj webshopova nije bio primarna specijalnost.

Rapić je na to dodao da trgovci na početku često podcjenjuju važnost platforme i infrastrukture. “Vrlo je lako složiti webshop koji će se staviti online, no pravi je izazov osigurati da bude stabilan i siguran kada na njega istodobno dođu tisuće korisnika”, rekao je. Kako je slikovito pojasnio, lako je biti siguran kada imate deset korisnika, pravi test dolazi s rastom prometa.

Marketing mora pratiti tehnologiju

Savić se osvrnula i na pitanje oglašavanja, odnosno na to kako odrediti kanale u koje vrijedi ulagati. Ponovila je tezu da ulaganje u marketing mora biti višestruko veće od ulaganja u samu izradu webshopa, osobito u početnoj fazi. Istodobno, trgovcima je preporučila da se tijekom prve godine ne pokušavaju pojaviti svugdje, već da se koncentriraju na jedan ili dva kanala koji najbolje odgovaraju njihovoj ciljanoj publici. Za beauty proizvode to, primjerice, mogu biti TikTok i Instagram, dok će za proizvode poput perilica rublja važniju ulogu imati Google.

Dino Oreški, konzultant za digitalni marketing, suosnivač i tajnik udruge eCommerce Hrvatska te moderator panela, pritom je upozorio na nove mogućnosti koje trgovcima donosi Google Shopping. Najavio je dolazak Google Shopping Adsa na hrvatsko tržište, pri čemu će mogućnost oglašavanja prvo biti dostupna webshopovima s engleskim verzijama stranica, dok se dostupnost za stranice na hrvatskom jeziku očekuje na proljeće sljedeće godine. To bi trgovcima koji već posluju na engleskom jeziku moglo donijeti vremensku prednost. Oreški je zato trgovcima poručio da višejezičnost webshopa više nije tehnički ni financijski toliko zahtjevna kao prije te da je moguće pripremiti trgovinu za nove tržišne uvjete.

Bilić je zaključio priču o razvoju webshopa vraćanjem na početak rekavši kako je prije tehnologije potrebno analizirati kupce i procijeniti očekivani volumen prodaje, a zatim uskladiti očekivanja s razinom investicije. “Klijent mora jasno znati što želi postići, dok je zadatak eCommerce partnera postaviti prioritete i objasniti što će se dobiti određenom razinom ulaganja. Tek kada postoji takvo razumijevanje između partnera i klijenta, moguće je kvalitetno postaviti infrastrukturu, hosting i ostale ključne elemente projekta”, zaključio je Bilić.

Nakon panel-diskusije program je nastavljen u opuštenijem tonu, uz druženje i umrežavanje sudionika.

The post Meetup u Puli progovorio o tome kako izgraditi webshop koji zaista prodaje appeared first on eCommerce Hrvatska.

Europska unija donosi nova pravila o ambalaži koja će iz temelja promijeniti način na koji web trgovci pakiraju, označavaju i prate svoje proizvode. Ambalaža je godinama služila kao zaštita i komunikacijski alat, ali njezina sve veća uporaba dovela je do stalnog rasta ambalažnog otpada.

PPWR od 12. kolovoza 2026. uvodi strože kriterije reciklabilnosti, ograničava prekomjerno pakiranje i zahtijeva jasnu dokumentaciju o ambalaži. Kako će se web trgovci prilagoditi pravilima koja mijenjaju cijeli e-commerce lanac i što to znači za njihovo poslovanje, tema je ovog članka.

Što je PPWR?

Packaging and Packaging Waste Regulation (PPWR) nova je europska uredba kojom se uređuju zahtjevi vezani uz ambalažu tijekom cijelog njezina životnog ciklusa – od dizajna i proizvodnje do uporabe, ponovne uporabe i gospodarenja ambalažnim otpadom.

Uredbom (EU) 2025/40 utvrđeni su zahtjevi u pogledu održivosti i označivanja za ambalažu tijekom njezina životnog ciklusa, uključujući proizvodnju, upotrebu i gospodarenje otpadom. Ciljevi Uredbe jesu:

• spriječiti proizvodnju nepotrebne ambalaže i promicati ponovnu uporabu, ponovno punjenje i recikliranje,
• uskladiti nacionalne mjere kako bi se izbjegle prepreke trgovini i narušavanje tržišnog natjecanja i
• pridonijeti kružnom gospodarstvu i klimatskoj neutralnosti do 2050.

Ambalaža je dugo bila neupitni dio e-commerce poslovanja, nešto što se podrazumijeva i rijetko analizira. No njezina sve veća uporaba dovela je do stalnog rasta ambalažnog otpada u Europskoj uniji, što je potaknulo donošenje nove Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu.

Nova pravila stvaraju potpuno novi standard u kojem ambalaža mora biti reciklabilna, dimenzionalno opravdana i jasno označena. No, potrebno se pripremiti na vrijeme kako bi mogli izbjeći rizike, optimizirati troškove i izgraditi održiviji model poslovanja. Oni koji odgode prilagodbu suočit će se s višim troškovima, složenijom logistikom i mogućim regulatornim posljedicama.

PPWR kao novi okvir za ambalažu u e-commerce sektoru

Budući da se radi o uredbi, a ne direktivi, njezina primjena ne ovisi o nacionalnim zakonodavstvima, nego vrijedi izravno u svim državama članicama. Time se osigurava da se ambalaža u cijeloj Europskoj uniji tretira prema istim standardima, bez razlika među tržištima.

Iako je PPWR formalno stupio na snagu 11. veljače 2025., njezine ključne odredbe počele su se primjenjivati od 12. kolovoza 2026. godine. Određeni zahtjevi uvode se postupno, kako bi se poslovni subjekti mogli prilagoditi novim pravilima bez naglih operativnih promjena. Uredba obuhvaća sve vrste ambalaže i sve poslovne subjekte koji je proizvode, koriste ili stavljaju na tržište, što uključuje web trgovce, njihove dobavljače i logističke partnere.

Za eCommerce sektor PPWR predstavlja temeljitu promjenu jer ambalaža više nije samo tehnički element pakiranja, nego regulirani resurs koji mora biti reciklabilan, dimenzionalno opravdan i jasno dokumentiran. Web trgovci koji posluju na više tržišta sada prvi put dobivaju jedinstveni okvir koji vrijedi u svim državama članicama, što pojednostavljuje usklađivanje, ali istodobno zahtjeva preciznu kontrolu nad ambalažnim materijalima, procesima pakiranja i podacima o sukladnosti.

U praksi PPWR stvara i snažan poticaj za modernizaciju e-commerce logistike. Tvrtke koje se oslanjaju na zastarjele modele pakiranja morat će uvesti naprednija rješenja, poput sustava za kartonizaciju koji automatski određuju optimalnu veličinu paketa ili digitalnih platformi koje prate sastav ambalaže i njezinu reciklabilnost. Na taj se način otvara prostor za tehnološke inovacije u skladištima i fulfilment centrima, ali i za razvoj novih poslovnih modela u ambalažnoj industriji.

Razlozi donošenja PPWR uredbe

Posljednjih desetljeća ambalažni otpad u Europskoj uniji raste brže nego što ga sustavi gospodarenja otpadom mogu obraditi. Internetska trgovina, promjene u navikama kupaca i sve veća dostupnost jednokratnih ambalažnih rješenja doveli su do znatnog povećanja količine materijala koji završava u otpadu. Upravo zbog tog trenda Europska unija uvodi PPWR kao dio šire strategije kojom se želi smanjiti nastanak otpada, povećati učinkovitost korištenja resursa i ubrzati prijelaz na kružno gospodarstvo.

Uvođenjem PPWR uredbe Europska unija nastoji stvoriti jedinstveni regulatorni okvir koji će potaknuti industriju da razvija inovativna i održiva ambalažna rješenja. Sve veći pritisak na sustave recikliranja pokazao je da dosadašnji modeli više nisu dovoljni, osobito u sektorima s velikim brojem pošiljki poput eCommercea.

Uredba zato postavlja jasne, mjerljive kriterije koji obvezuju proizvođače i trgovce da unaprijede dizajn ambalaže, smanje količinu korištenog materijala i uvedu rješenja koja omogućuju ponovnu uporabu. Time se ne rješava samo problem otpada, nego se otvara prostor za modernizaciju logistike, smanjenje troškova i stvaranje održivijih poslovnih modela.

Ključne promjene koje PPWR donosi

Uvođenje PPWR uredbe donosi skup obveza koje mijenjaju način na koji se ambalaža osmišljava, proizvodi, koristi i stavlja na tržište. Reciklabilnost postaje temeljni kriterij, pa će ambalaža u budućnosti morati zadovoljiti jasno definirane uvjete kako bi se mogla učinkovito prikupiti, razvrstati i ponovno preraditi. Time se podiže kvaliteta recikliranja i smanjuje količina otpada koja završava na odlagalištima.

Naglasak se stavlja i na ponovnu uporabu ambalaže. U pojedinim sektorima i za određene vrste ambalaže uvode se ciljevi koji potiču primjenu višekratnih rješenja kada je to tehnički i organizacijski izvedivo. Takav pristup omogućuje da ambalaža dulje ostane u sustavu i smanji ukupnu potrošnju materijala.

Posebno se ističe potreba za smanjenjem nepotrebne ambalaže. Prekomjerno pakiranje i prevelike kutije s velikim količinama punila postaju neprihvatljivi, osobito u e-commerce sektoru. PPWR ograničava prazni prostor u paketu na najviše polovicu volumena ambalaže, što znači da paketi moraju biti oblikovani prema stvarnim dimenzijama proizvoda. U skladu s Uredbom, do 2030. skupna, transportna i e-commerce ambalaža morat će biti pakirana tako da prazni prostor ne premašuje 50 posto ukupnog volumena.

Uredba donosi i nova pravila označavanja ambalaže. Ujednačene oznake trebale bi potrošačima olakšati pravilno razvrstavanje otpada i time poboljšati kvalitetu recikliranja. Uz to se uvode dodatni zahtjevi za pojedine vrste ambalaže, uključujući obvezu korištenja recikliranih materijala u određenim plastičnim proizvodima te ograničenja za vrste jednokratne ambalaže koje stvaraju najveći okolišni pritisak.

Primjena ovih promjena zahtijeva i dublju prilagodbu poslovnih procesa. Tvrtke će morati uspostaviti sustav praćenja ambalaže koji uključuje tehničke podatke, izjave o sukladnosti i informacije o udjelu recikliranih materijala. Dobavljači ambalaže time postaju ključni partneri u osiguravanju usklađenosti, jer bez njihovih podataka nije moguće dokazati da ambalaža zadovoljava PPWR kriterije.

Kako se web trgovci trebaju pripremiti za PPWR?

Priprema za PPWR počinje temeljitim pregledom postojećih praksi pakiranja. Ambalaža više ne smije biti odabrana prema nekoliko univerzalnih veličina, nego mora odgovarati stvarnim dimenzijama svakog proizvoda. Zbog toga će skladišta morati uvesti širi raspon formata ambalaže ili se osloniti na sustave koji omogućuju izradu kutija po mjeri. Takva prilagodba smanjuje potrošnju materijala, poboljšava iskoristivost transportnog prostora i donosi kupcima urednije, funkcionalnije pakete.

Usklađenost s PPWR uredbom zahtijeva i potpunu kontrolu nad materijalima koji se koriste u pakiranju. Svaki element ambalaže mora imati dokumentaciju o reciklabilnosti i sukladnosti, uključujući karton, punila, ljepljive trake i sve dodatne umetke. To znači da web trgovci moraju surađivati s dobavljačima koji mogu pružiti tehničke podatke i potvrde o sastavu ambalaže, jer bez tih informacija nije moguće dokazati usklađenost s uredbom.

Prilagodba se odnosi i na digitalnu infrastrukturu. Sustavi upravljanja skladištem moraju podržavati kartonizaciju, digitalnu putovnicu proizvoda i praćenje povrata. U okruženju s velikim brojem narudžbi takvi sustavi postaju nužni kako bi se osigurala dosljednost i izbjegla operativna kašnjenja. Oni web trgovci koji na vrijeme uvedu nove procese bit će u prednosti jer će izbjeći dodatne troškove, regulatorne rizike i prekide u logističkom lancu.

Uspješna priprema za PPWR uključuje i strateško planiranje. Tvrtke koje žele izbjeći nagle promjene trebaju već sada procijeniti koje proizvode najčešće šalju, koje formate ambalaže koriste i gdje nastaje najviše praznog prostora.

Analiza stvarnih narudžbi otkriva obrasce koji pomažu u odabiru optimalnih ambalažnih rješenja. Istodobno je važno educirati zaposlenike u skladištu i logistici, jer će upravo oni svakodnevno provoditi nove standarde pakiranja. Kada se operativni timovi upoznaju s pravilima, prilagodba postaje brža, jednostavnija i manje rizična.

Web trgovci koji pristupe PPWR uredbi kao prilici za modernizaciju poslovanja, a ne samo kao obvezi, moći će izgraditi učinkovitiji i održiviji sustav koji donosi dugoročnu vrijednost. Za web trgovce u Hrvatskoj ambalaža postaje područje koje zahtijeva strateško planiranje, a ne samo operativnu rutinu, a usklađenost s novim pravilima otvara mogućnost smanjenja troškova, poboljšanja logističke učinkovitosti i stvaranja prepoznatljivog identiteta održivog poslovanja.  

Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.

Ovaj članak preuzet je s internetske stranice Minimax.

The post Što nova EU pravila o ambalaži (PPWR) znače za web trgovce? appeared first on eCommerce Hrvatska.

Kada otpad postane resurs

Ideja za Maritimo Recycling nije nastala u laboratoriju ni na poslovnoj radionici, nego na moru. Tijekom ribolovnih izleta Marjan je sve češće nailazio na plastični otpad koji je završavao u mrežama ili plutao uz obalu. Istodobno je kod kuće koristio 3D printer i istraživao mogućnosti recikliranja plastike. Spoj te dvije naizgled nepovezane priče postao je temelj projekta koji danas funkcionira kao centar za reciklažu plastike prikupljene iz mora.

“Polazišna ideja bila je jednostavna: dok se globalno reciklira tek neznatan dio plastike iz mora, golema količina vrijednog materijala završava na odlagalištima otpada. Umjesto da se promatra kao problem, taj otpad može postati sirovina za nove proizvode”, istaknuo je Marjan.

Od čišćenja plaža do gotovog proizvoda

Model Maritimo Recyclinga obuhvaća cijeli proces koji seže od prikupljanja otpada do proizvodnje gotovih proizvoda. “Sve počinje akcijama čišćenja mora i obale, nakon čega slijedi sortiranje plastike prema vrsti i boji, usitnjavanje, topljenje te oblikovanje novih proizvoda. Posebnost sustava je što se koristi isključivo reciklirana plastika, a proizvodni proces praktički ne stvara otpad. Materijal koji se ne iskoristi ili proizvod koji ne zadovolji kriterije kvalitete ponovno se vraća u proizvodnju”, objasnio je Marjan dodajući kako se prodajom proizvoda financiraju nove akcije čišćenja, edukativni programi i daljnji razvoj projekta, čime se stvara zatvoren i samoodrživ sustav kružnog gospodarstva.

Zajednica kao najvažnija tehnologija

Iako je projekt snažno oslonjen na tehnologiju, Žitnik ističe da najveća vrijednost nije u strojevima nego u ljudima. Upravo uključivanje zajednice pokazalo se ključnim trenutkom razvoja. Kroz radionice, edukativne programe i akcije čišćenja stvoren je model koji danas okuplja volontere, umirovljenike, osobe s invaliditetom i lokalno stanovništvo.

“Polovicu zaposlenih čine upravo osobe iz društveno osjetljivih skupina, a mnogi od njih prvi su se put uključili kroz volonterske aktivnosti. Takav pristup prošle je godine prepoznat i na europskoj razini, kada je Maritimo Recycling osvojio prestižnu nagradu za društvene inovacije SozialMarie”, istaknuo je Marjan.

U udruzi danas razvijaju koncept “društvenog recikliranja“, čiji je cilj omogućiti građanima da aktivno sudjeluju u stvaranju čišćeg Jadrana, ne samo kroz prikupljanje otpada, nego i kroz praćenje njegova puta do finalnog proizvoda.

Floaties: proizvod koji čisti more

Prvi proizvodi nastajali su eksperimentalno, kroz izradu različitih ploča, greda i prototipova. No pravi tržišni iskorak dogodio se razvojem sunčanih naočala Floaties. “Naočale se izrađuju od deset plastičnih čepova prikupljenih iz mora, opremljene su polariziranim lećama i, baš poput čepova od kojih nastaju, plutaju na vodi. Posebnost proizvoda je i doživotna garancija. Ako se naočale oštete, kupac ih može vratiti, a materijal će ponovno biti iskorišten za proizvodnju novih”, pojasnio je Marjan.

Analiza proizvodnje pokazala je da svake prodane Floaties naočale omogućuju uklanjanje približno pet kilograma otpada iz mora, čime kupnja proizvoda postaje izravna podrška čišćenju Jadrana.

Transparentnost kao nova vrijednost

Jedan od najambicioznijih projekata koje trenutno razvijaju je QRIGIN, tehnološka platforma koja omogućuje praćenje svakog komada plastike od trenutka prikupljanja do gotovog proizvoda. Cilj je kupcima, partnerima i velikim brendovima omogućiti potpunu transparentnost proizvodnog procesa te ih aktivnije uključiti u modele kružnog gospodarstva. Takav pristup već je privukao interes velikih kompanija. Primjerice, neiskorišteni plastični čepovi iz proizvodnih procesa partnera mogu se pretvoriti u nove promotivne ili funkcionalne proizvode, čime održivost postaje dio poslovne strategije.

Od lokalne inicijative do međunarodnog pokreta

Iako je projekt nastao u Dubrovniku, Marjan ga ne vidi kao lokalnu inicijativu nego kao pokret koji se može primijeniti u brojnim obalnim zajednicama. Model reciklaže, proizvodnje i uključivanja zajednice osmišljen je tako da se može jednostavno replicirati, a sva znanja, alati i tehnologije razvijaju se prema principima otvorenog pristupa, bez zatvaranja iza patenata.

Pred Maritimo Recyclingom sada je nova razvojna faza. Uz širenje izvan Hrvatske, razvoj QRIGIN platforme i novih proizvoda, cilj je izgraditi mrežu zajednica koje će koristiti isti model za pretvaranje otpada u vrijedne resurse.

Ako uspiju u tome, projekt koji je nastao iz jedne ribolovne barke mogao bi postati jedan od najzanimljivijih primjera kako se tehnologija, održivost i poduzetništvo mogu spojiti u održiv poslovni model budućnosti.

The post Od plastike iz mora do globalnog pokreta za održivost appeared first on eCommerce Hrvatska.

Pružatelji softverskih rješenja za webshopove svake godine sredinom studenoga bilježe pozive trgovaca koje je sezona pretekla po lijevoj traci. “Narudžbe su se u deset dana udvostručile, skladište ne stiže, podrška kasni tri dana, a sve bi trebalo biti riješeno do sljedećeg tjedna.” S druge strane linije obično je uspješan e-commerce trgovac koji vodi kvalitetan webshop i cijelu je godinu radio promišljeno, a sada već treću večer zaredom do kasnih sati sam pakira pakete u skladištu. Gotovo svaki put ponovi se ista rečenica: “U rujnu je još sve bilo u redu.” I doista jest bilo. Upravo u tome leži glavna zamka. U studenome se u operativu više ne može puno zadirati niti uvoditi nove sustave. Što god trgovac želi poboljšati ili automatizirati pri obradi narudžbi, mora urediti u rujnu ili listopadu, a ne usred najvećeg sezonskog vala. Analiza podataka platforme Order Management, proizvoda tvrtke MetaKocka, koja već šest godina detaljno prati opseg obrađenih narudžbi kod webshopova u Hrvatskoj, Sloveniji i široj regiji, otkriva potpuno istu krivulju: rujan je miran, listopad počinje rasti, a studeni doživljava silovit skok, u prosjeku za 54 posto. U posljednje četiri godine rast od rujna do studenoga uvijek je bio između 44,5 i 64 posto. Nikada manje.

Što otkriva šest godina podataka

Donja tablica prikazuje ukupni broj online narudžbi obrađenih u sustavu Order Management, zbrojeno po mjesecima:

Indeks opsega online narudžbi. Sve godine mjerene istim mjerilom, prosječan mjesec 2021. je 100. Srpanj 2026. premašuje dosadašnji vrhunac koji je držao studeni 2023. Grafikon ne prikazuje apsolutne brojke, već indeks opsega. Sve su godine mjerene istim mjerilom, pri čemu je prosječan mjesec 2021. godine vrijedan 100. Tako se jasno vidi ukupni rast opsega na platformi i točan trenutak kada nastupa vrhunac. Podaci otkrivaju nekoliko ključnih promjena u ponašanju kupaca:

• Studeni je konačno istisnuo prosinac. U 2023., 2024. i 2025. godini studeni je bez iznimke bio najjači mjesec u godini. Prije toga primat je držao prosinac. Razlog je očit: Black Friday se iz jednodnevnog popusta razvio u višetjedne akcije koje počinju već sredinom studenoga.
• Rujan je varljivo zatišje. Rujan slovi kao jedna od najnižih točaka u godini. No ne zato što bi potražnja bila slaba, već zato što je riječ o tipičnom zatišju pred oluju. Tko provjerava svoje kapacitete u rujnu, testira ih u najlakšem mogućem razdoblju.
• Posljednje tromjesečje ostvaruje gotovo trećinu godišnjeg prometa. U posljednje tri godine listopad, studeni i prosinac zajedno su donijeli između 28 i 31 posto svih godišnjih narudžbi. Četvrtina kalendarskog vremena stoga zahtijeva gotovo trećinu ukupne operative.

Radi bolje predodžbe: u studenome 2025. na platformi je obrađeno prosječno 32.000 narudžbi dnevno više nego u rujnu iste godine. Svaki dan, cijeli mjesec.

Ovogodišnje je polazište više nego ikada prije

U srpnju 2026. na platformi je obrađeno 2.970.690 narudžbi. To je apsolutni rekord u bilo kojem mjesecu u svih šest godina praćenja, čime je premašen čak i dosadašnji rekord iz studenoga 2023. godine. Činjenica da se to dogodilo u srpnju, mjesecu koji tradicionalno slovi kao miran ljetni predah, izniman je podatak. U usporedbi sa srpnjem 2025. opseg je bio veći za čak 58 posto, dok je prvih sedam mjeseci 2026. ukupno 34 posto iznad istog razdoblja prošle godine. Kada spojimo te podatke, dobivamo jasnu sliku: sezonski skok neće se pribrojiti prošlogodišnjim brojkama, već ovogodišnjoj višoj bazi. Webshop koji danas obrađuje za trećinu više narudžbi nego lani, uz isti sezonski uzorak u studenome će obraditi za trećinu više paketa nego u studenome prošle godine. Ako se omjer između studenoga i prve polovice godine bude kretao u granicama posljednjih pet godina, ovogodišnji studeni donijet će na platformi između 2,8 i 4,2 milijuna narudžbi. Raspon je širok jer je riječ o izračunu na temelju povijesnih kretanja, a ne o fiksnoj prognozi, ali jedno je jasno: studeni će pouzdano premašiti ovogodišnje srpanjske rekorde.

Zašto je rujan najvarljiviji mjesec u godini?

Zamislite webshop koji u rujnu glatko obradi 500 narudžbi dnevno. Procesi teku bez zapreka: dvije osobe u skladištu bez stresa spakiraju sve pakete, korisnička podrška odgovara na e-mail u roku od pola sata, dostavljač u 17:00 preuzima robu i u 17:30 gasi se svjetlo u skladištu. Tim radi u okviru redovitog radnog vremena i ništa ne ukazuje na to da bi išta trebalo mijenjati. Uz prosječni sezonski rast od 54 posto, taj isti webshop u studenome obrađuje 770 narudžbi dnevno, dakle 270 paketa više svakog dana. Radna snaga ostaje ista, prostor je jednak, pisač naljepnica je jedan jedini, a postupak nepromijenjen. Ništa se nije pokvarilo, samo se opseg povećao. No svaka mala neučinkovitost koja je u rujnu bila neprimjetna, u studenome se množi s faktorom 1,5. U nastavku je pet kritičnih točaka gdje se operativni pritisak prvo javlja. Svih pet pripada istom području koje pokriva sustav za obradu narudžbi, dakle Order Management iz kojeg dolaze i podaci u ovom članku. Uz svaku je točku zato, osim problema, navedeno i što ga u praksi uklanja.

1. Ručni prijenos podataka između sustava

Ako narudžbe iz webshopa u računovodstveni ili skladišni sustav prepisujete, kopirate ili uvozite putem Excel datoteka, to je trošak koji raste upravno razmjerno s opsegom. U studenome rad ne kasni zato što bi zaposlenici bili manje učinkoviti, već zato što je fizičkog posla jednostavno previše. Kod webshopa s 500 narudžbi dnevno, svaka pojedinačna minuta ručnog rada po narudžbi u studenome znači 4,5 sati dodatnog rada dnevno. To usko grlo uklanja izravna veza između webshopa i sustava za obradu narudžbi. U Order Managementu narudžba stiže automatski, a s njom nastaju i radni nalog za skladište, račun i ažurirana zaliha, bez ijednog ručnog unosa ili izvoza datoteke.

2. Odabir dostavne službe i ispis naljepnica

Većina e-commerce trgovaca surađuje s više dostavnih službi jer se cijene i brzina razlikuju ovisno o težini, destinaciji i vrsti pošiljke. U rujnu je ručni odabir odgovarajuće službe još uvijek izvediv, ali u studenome postaje usko grlo kada istu odluku morate donijeti 770 puta dnevno. Ako napravite više od 5 koraka po pošiljci, imate ogroman prostor za poboljšanje. 4 suvišna klika po pošiljci u studenome znače 3.080 nepotrebnih klikova dnevno. Ako znate da svi paketi do 2 kg idu s jednom službom, teži s drugom, a inozemstvo s trećom, to više nije odluka, nego pravilo. Odluke donose ljudi, a pravila može provoditi sustav: dostavnu službu odabire sam prema težini, dimenzijama i odredišnoj zemlji, a naljepnice ispisuje za sve pakete odjednom.

3. Upiti “Gdje je moj paket?” (WISMO)

To je najpodcjenjeniji skriveni trošak sezone. Kada se opseg narudžbi poveća za polovinu, razmjerno se povećava i broj kupaca koji provjeravaju status dostave. U studenome i prosincu kupci su još osjetljiviji jer su kupnje često povezane s blagdanskim darivanjem. Ako se takvo pitanje pojavi na svakih deset pošiljki, to u studenome znači 77 razgovora dnevno. To više nije brz zadatak, već puno radno vrijeme jedne osobe koja cijeli dan samo provjerava brojeve za praćenje. Veliku većinu tih upita uklanja proaktivno obavještavanje. Order Management poruku šalje sam pri otpremi, pri preuzimanju od kurirske službe i u slučaju kašnjenja, a kupcu je na raspolaganju i stranica za praćenje s vizualnim identitetom trgovine. Pitanje tako uglavnom niti ne nastane.

4. Nepotpune i pogrešne adrese

Neuspješna prva dostava dvostruki je udarac: prijevoz plaćate dvaput, paket se vraća u skladište gdje ga netko mora ponovno obraditi, a kupac je nezadovoljan. U blagdansko vrijeme svaki je izgubljeni dan kritičan. Pri stopi od 5 % pogrešaka, to u studenome znači 38 vraćenih paketa dnevno koji zahtijevaju ručno rješavanje. Velik dio tih pogrešaka može se uhvatiti već pri uvozu narudžbe, kada sustav provjeri poštanski broj i oblik adrese te upozori prije nego što paket uopće ode. Ostalo rješava mogućnost da kupac sam ispravi adresu putem poveznice u potvrdnoj poruci, sve dok paket još nije predan kuriru.

5. Povrati koji dolaze na red u siječnju

Sezona ne završava 31. prosinca, već tada kada se obrade i svi povrati, a oni doživljavaju vrhunac početkom siječnja. U tom je razdoblju tim već iscrpljen, a prosinačkog adrenalina više nema. Ako je obrada vraćenih paketa ručna, siječanj postaje “drugi studeni”, samo bez novih prihoda. Siječanjski se val ne gomila ako kupac povrat prijavi putem internetskog obrasca, a skladište pri skeniranju vraćenog artikla automatski ažurira zalihu i priprema knjižno odobrenje.

Što morate urediti već u rujnu?

Ništa od navedenog nema smisla rješavati usred sezonske groznice. Rujan je vrijeme za prilagodbe jer tada još imate prostora za testiranje, a pogreška vas neće stajati sezone. Najprije izmjerite trenutno polazište prikupljanjem ključnih brojki, a zatim svoje procese pogledajte kroz prizmu 1,5 puta većeg opsega. Uklonite ručne prijenose podataka koje je moguće u potpunosti automatizirati i pretvorite odluke u pravila: odabir dostavne službe, odabir skladišta i odabir dokumenta neka se izvršavaju sami. Važno je i da kupca obavještavate proaktivno putem automatskih poruka te da sve nove procese temeljito testirate u listopadu, kako bi nesmetano radili prije početka većih akcija. U studenome je za optimizaciju brzine prekasno. Tada se samo pokazuje tko si je u rujnu uzeo vremena za analizu svojih brojki. Tih nekoliko uloženih sati često je razlika između sezone koje se sjećate po rekordnoj dobiti i sezone koje se sjećate po izgorjelom osoblju i zakašnjelim otpremama. Trgovci koji se optimizacije procesa prihvate već u rujnu u prosincu mirno uživaju u plodovima rekordne prodaje. Oni koji rješenja traže sredinom studenoga rješavaju požare. Dobra vijest? Danas ste još uvijek na pravoj strani kalendara. Rujan vam daje idealno polazište, pa se pobrinite da ovogodišnji Božić vašim procesima donese mir, a vašem poslovanju novi rekord.

O autoru

MetaKocka razvija Order Management, sustav za automatizaciju obrade online narudžbi koji narudžbu iz webshopa automatski dovodi do otpreme: priprema dokumenata, odabir dostavne službe, ispis naljepnica, obavještavanje kupaca i stranica za praćenje pošiljke. Upotrebljavaju ga e-commerce trgovci u Hrvatskoj, Sloveniji i široj regiji.

Više na www.ordermanagement.biz/hr

MetaKocka će kao izlagač i stručni partner sudjelovati i na konferenciji eCommerce Hrvatska, 13. listopada 2026. u Zagrebu

The post Božić za eCommerce trgovce dolazi u studenome appeared first on eCommerce Hrvatska.

Chatbot koji odgovara kupcima, personalizirane preporuke proizvoda, opisi koje generira AI te dinamičko određivanje cijena: ako imate webshop, velika je vjerojatnost da već koristite neki oblik umjetne inteligencije u svom poslovanju čak i ako ga ne doživljavate kao “AI”.

No, od 1. kolovoza 2024. u EU je na snazi Akt o umjetnoj inteligenciji, prva sveobuhvatna regulativa o AI-u na svijetu. Dio obveza već se primjenjuje, a ključni datum za većinu online trgovaca je 2. kolovoza 2026., kada počinje primjena pravila o transparentnosti.

Tko ste vi u ovoj priči?

Većina online trgovaca ne razvija vlastite AI sustave, koristi gotova rješenja za opise proizvoda i za chatbot te za automatizirani email marketing. Uredba za takve tvrtke koristi termin “subjekt koji uvodi sustav” (deployer). To je značajno lakši režim obveza od onog koji vrijedi za razvojne programere (providere) tih alata. Drugim riječima, ne morate razvijati AI da biste bili obveznik Uredbe. Dovoljno ga je koristiti na svojoj stranici.

Što već vrijedi od veljače 2025.?

Dva dijela Uredbe primjenjuju se već od 2. veljače 2025., i to na sve korisnike AI sustava, bez obzira na razinu rizika.

Prvo, obveza pismenosti u području umjetne inteligencije. Svaka tvrtka koja koristi AI, uključujući webshopove, mora osigurati da njezini zaposlenici koji rade s tim sustavima imaju dovoljnu razinu razumijevanja kako ti sustavi funkcioniraju, koje su im mogućnosti i ograničenja. Ne postoji propisani broj sati edukacije ni certificiranje, ali postoji obveza dokumentiranja: tko je educiran, kada, o čemu.

Drugo, zabrana određenih AI praksi. Za online trgovce najrelevantnija je zabrana AI sustava koji koriste prikrivene manipulativne tehnike ili koji iskorištavaju ranjivosti korisnika, primjerice zbog dobi, invaliditeta ili socioekonomskog položaja.

Transparentnost postaje obveza

Ključni datum za webshopove je 2. kolovoza 2026., kada počinje primjena pravila o transparentnosti za AI sustave ograničenog rizika. U praksi, evo što to znači za tri najčešća AI alata na webshopovima.

Ako vaš webshop koristi chatbot koji komunicira s kupcima, kupac mora biti jasno obaviješten da razgovara s AI sustavom, a ne s čovjekom. Obavijest mora biti vidljiva najkasnije pri prvom kontaktu. Nije dovoljno navesti to u pravilima privatnosti. Obavijest mora biti izravna i uočljiva unutar samog sučelja.

Uz AI Act, i predložene izmjene Zakona o zaštiti potrošača donose nove obveze za chatbotove. Nacrt predviđa da kada trgovac koristi automatizirane mrežne alate, potrošač ima pravo zahtijevati komunikaciju s fizičkom osobom, besplatno i na hrvatskom jeziku. Za sada se to odnosi na financijske usluge sklopljene na daljinu.

Ako koristite AI za kreiranje “lifestyle” fotografija ili prikaza proizvoda koji izgledaju dovoljno realno da bi ih kupac mogao zamijeniti za stvarne fotografije, morate označiti da je sadržaj generiran s pomoću AI-a. Za jasno stiliziran ili ilustrativan sadržaj ta obveza ne vrijedi.

Što se tiče, AI generiranih opisa proizvoda, ovdje je situacija nešto složenija. Obveza strojno čitljivog označavanja (tzv. watermark) leži na pružatelju AI alata (npr. OpenAI, Shopify Magic), a ne na webshopu. Webshop kao korisnik nema izravnu obvezu vidljive oznake za komercijalne opise proizvoda jer se oni u pravilu ne smatraju “tekstom u javnom interesu” u smislu Uredbe. Međutim, praksa ide prema tome da je kratka vidljiva napomena (“Opis kreiran uz pomoć AI-a“) dobra praksa, pogotovo ako tekst nije prošao ljudsku uredničku kontrolu. Uredba izričito predviđa da obveza označavanja ne vrijedi kada je sadržaj prošao proces ljudskog pregleda uz imenovanog odgovornog urednika.

Dobra vijest: Većina webshop alata nije visokorizična

Uredba klasificira AI sustave u četiri razine rizika: neprihvatljiv, visok, ograničen i minimalan. Visokorizični sustavi su oni s najstrožim obvezama i uključuju područja poput biometrije, zapošljavanja, kreditne procjene ili kaznenog pravosuđa.

Personalizirane preporuke proizvoda, AI pretraživanje, automatizirani email marketing, predviđanje zaliha i sustavi za detekciju prijevara na razini trgovca – ništa od toga nije na popisu visokorizičnih sustava. Za te alate vrijede samo opće obveze: pismenost i, ako uključuju izravnu interakciju s kupcem, transparentnost.

Chatbotovi i AI generirani vizualni sadržaj spadaju u kategoriju ograničenog rizika što znači da je glavna obveza transparentnost prema kupcu.

Dinamičko određivanje cijena: Područje pojačanog opreza

Iako dinamičko određivanje cijena samo po sebi nije visokorizična primjena, ono je područje gdje se Uredba i postojeća zaštita potrošača preklapaju. Smjernice Europske komisije o zabranjenim praksama izričito spominju “iskorištavajuće i nepravično diferencirano određivanje cijena” kao mogući primjer zabranjene prakse. Konkretno, kada se algoritam temelji na pokazateljima poput niskih prihoda, socijalno ugroženih skupina ili sličnih ranjivosti.

Istovremeno, Omnibus direktiva koja je u hrvatskom pravu implementirana kroz Zakon o zaštiti potrošača, već zahtijeva od trgovca da obavijesti potrošača kada je cijena personalizirana na temelju automatiziranog odlučivanja. Za webshopove koji koriste algoritamsko određivanje cijena, poruka je jasna: dokumentirajte logiku sustava i osigurajte da ne cilja ranjive skupine.

Kazne: Skalirane za male i srednje tvrtke

Uredba predviđa tri razine kazni. Za zabranjene prakse do 35 milijuna eura ili 7% globalnog prometa. Za ostale povrede, uključujući netransparentnost do 15 milijuna eura ili 3% prometa. Za davanje netočnih informacija nadležnim tijelima do 7,5 milijuna eura ili 1% prometa.

Međutim, za male i srednje tvrtke vrijedi pravilo proporcionalnosti. Kazna je uvijek niži iznos od fiksnog i postotnog praga. Za hrvatski webshop s godišnjim prometom od primjerice 2 milijuna eura, maksimalna kazna za najtežu povredu iznosi 140.000 eura (7% prometa), a ne 35 milijuna. Za povrede transparentnosti 60.000 eura (3%).

Gdje je Hrvatska?

Uredba se kao EU regulativa izravno primjenjuje. Ne zahtijeva donošenje nacionalnog zakona da bi bila na snazi. Međutim, svaka država članica mora odrediti nadležna tijela za nadzor i provedbu.

Hrvatska je u prosincu 2024. odredila sedam tijela nadležnih za zaštitu temeljnih prava u kontekstu AI sustava; među njima AZOP, Pučku pravobraniteljicu i pravobraniteljice za djecu, ravnopravnost spolova i osobe s invaliditetom. Međutim, ključno tijelo, nacionalno nadzorno tijelo za tržišni nadzor AI sustava do proljeća 2026. još uvijek nije formalno određeno. Koordinaciju vodi Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koje priprema nacionalni provedbeni zakon.

U međuvremenu, AZOP je već potvrdio da je nadležan za AI sustave koji obrađuju osobne podatke, što uključuje praktički svaki AI alat na webshopu koji radi s podacima kupaca. Za online trgovce to znači da regulatorni rizik ne čeka formalno imenovanje nadzornog tijela. AZOP već ima ovlasti za postupanje na temelju GDPR-a.

AI Act i GDPR: Dva okvira, isti webshop

AI Act i GDPR nisu alternativa. Primjenjuju se istovremeno. GDPR regulira obradu osobnih podataka, a AI Act regulira sam AI sustav. Za webshop koji koristi personalizirane preporuke temeljene na ponašanju kupaca, to znači da morate imati pravnu osnovu za obradu prema GDPR-u i istovremeno zadovoljiti obveze transparentnosti prema AI Actu.

Za online trgovce: što napraviti danas, što do kolovoza 2026.

Danas: Napravite inventuru svih AI alata koje koristite, uključujući one koje su zaposlenici počeli koristiti samostalno (ChatGPT za opise, Canva AI za vizuale, browser ekstenzije). Provedite kratku internu edukaciju o tome što je AI, što nije i koje su obveze vaše tvrtke. Dokumentirajte edukaciju. Provjerite koristi li vaš webshop dinamičko određivanje cijena i, ako da, osigurajte da logika ne cilja ranjive skupine.

Do 2. kolovoza 2026.: implementirajte vidljivu obavijest na chatbotu da kupac razgovara s AI sustavom. Pregledajte AI generirane fotografije proizvoda i označite one koje bi kupac mogao zamijeniti za stvarne. Uspostavite urednički proces za AI generirane tekstove s imenovanim odgovornim osobama. Zatražite od dobavljača AI alata izjavu o sukladnosti s Uredbom i potvrdu da su izlazni sadržaji označeni strojno čitljivim oznakama.

Uredba je na snazi, rokovi teku, a činjenica da Hrvatska kasni s imenovanjem nadzornog tijela ne znači da obveze ne postoje. Za online trgovce, pravi trenutak za pripremu je sada.

The post Već koristite AI na svom webshopu? Evo što vam EU nalaže appeared first on eCommerce Hrvatska.

Kad pitate deset eCommerce developera koju platformu preporučuju za malo ili srednje poduzeće koje ozbiljno želi u online prodaju, sve češće ćete dobiti isti odgovor. Shopify. I to s razlogom. Ovo više nije samo “platforma za webshopove“, nego cijeli ekosustav koji rješava probleme o kojima većina vlasnika trgovina i ne zna da ih ima, sve dok ih ne udari tamo gdje najviše boli.

Sve je unutra i to stvarno funkcionira

Najveća zamka u eCommerceu jest tzv. Frankenstein-postavka: trgovina sastavljena od desetak različitih alata koji se jedva razumiju. Email marketing na jednoj strani, live chat na drugoj, automatizacije na trećoj, analitika na četvrtoj. Svaki alat ima svoju mjesečnu pretplatu, svoju API dokumentaciju, svoj način da se pokvari u krivom trenutku.

Shopify tu situaciju rješava potpuno drugačije. Unutar pretplate dolazi ugrađen chat sustav s AI asistentom, vlastiti email marketing alat, koji pokriva ono za što biste inače plaćali zasebno rješenje tipa Mailchimp, te Shopify Flow tj. sustav za automatizaciju koji omogućuje pokretanje radnji na temelju događaja u trgovini bez ijedne linije koda. Zatim newsletter, segmenti kupaca, automatske email kampanje, recovery napuštenih košarica, a sve to iz jedne administracije, s jednim korisničkim računom i jednim računom.

Ono što se često zaboravi: Svaka dodatna integracija trećih strana je potencijalna točka loma. Kad sve komponente dolaze od istog proizvođača, one su testirane da rade zajedno i kad se nešto mijenja, mijenja se koordinirano.

GDPR, sigurnost i uptime: Stvari o kojima ne želite razmišljati

GDPR je za mnoge hrvatske trgovce bio noćna mora. Cookie banneri, pravo na zaborav, izvoz osobnih podataka, pristanak za marketing. Shopify je to riješio na razini platforme pa tako alati za upravljanje pristancima, automatsko brisanje podataka na zahtjev kupca i dokumentacija o obradi podataka dolaze ugrađeni. Kao trgovac, vi samo konfigurirate što vam treba; ne morate raditi vlastito pravno-tehničko istraživanje da biste bili u skladu s regulativom.

Sigurnost je druga priča, a to je vjerojatno najjači adut koji Shopify ima. Platforma pruža certifikat PCI DSS Level 1, kao najviši standard za obradu kartičnih plaćanja, a da trgovac oko toga ne mora ništa raditi. SSL certifikati se automatski izdaju i obnavljaju. DDoS zaštita, firewall, detekcija prijevara, sve je to ugrađeno.

I uptime. Shopify drži 99,99%+ dostupnosti, uz vlastitu globalnu infrastrukturu koja bez problema drži Black Friday opterećenja koja bi srušila 90% samohostanih trgovina. Ako vam u tri ujutro padne stranica, a vi imate vlastiti server, vi ste taj koji rješava problem. Na Shopifyu ne postoji taj scenarij.

Integracije: Tisuće “klikni i radi” rješenja

Shopify App Store broji više od 8.000 aplikacija. Želite ProCarrier za dostavu u Hrvatskoj? Postoji. Treba vam integracija s fiskalnom blagajnom? Postoji. Povezivanje s Google Shopping, Meta Adsima, TikTok Shopom? Pet klikova. Skladišni sustav, računovodstveni program, loyalty sustav? Za sve to postoji gotova, održavana integracija.

Kod drugih platformi, posebno onih otvorenog koda, svaka integracija je potencijalno vlastiti razvojni projekt, s vlastitim testiranjem, vlastitim održavanjem i vlastitim troškom kada se nešto promijeni u API-ju druge strane.

Ono što Shopify ne dopušta i zašto je to zapravo dobro

Bilo bi nepošteno pisati o Shopifyu bez spomena njegovih ograničenja. Najpoznatije su dvije:

1. Ne možete prekrajati checkout

Na Shopify Basic i Shopify planovima ne možete dirati strukturu checkout stranice. Možete je brendirati, možete dodavati određene funkcionalnosti kroz Shopify Functions i Checkout Extensibility, ali strukturni layout ne.

Za mnoge to zvuči kao mana. Moje mišljenje je suprotno: To je jedna od najboljih stvari koju je Shopify napravio. Shopify od svakog transakcijskog naplatka uzima postotak, što znači da imaju direktan financijski interes da taj checkout konvertira što bolje. I konvertira. Shopifyev checkout je godinama optimiziran na stotinama milijardi dolara prometa, s CRO praksama koje mala agencija jednostavno ne može simulirati. Dozvoljavanjem slobodnog miješanja po checkoutu, mnogi bi trgovci sami sebi sabotirali konverziju. Ovako su “prisiljeni” koristiti najbolje što industrija ima.

2. Ograničena kontrola nad strukturom URL-ova

Shopify ima fiksnu strukturu URL-ova (/products/, /collections/, /pages/). Canonical tagovi, breadcrumbs i pojedini SEO-tehnički elementi znaju biti problematični ako se ne postave kako treba. Ovo je stvarno ograničenje, ali i rješivo. Ako developer zna što radi, canonical, breadcrumbs, structured data, hreflang i slični elementi posloženi su bez problema kroz theme editacije i pravilno strukturirane Liquid template. Potrebno je znanje; ograničenje samo po sebi ne osakaćuje SEO.

Usporedba s alternativama: Što zapravo plaćate kad “ne plaćate”

Ovo je dio koji se najčešće previdi. Na tržištu postoji više kategorija platformi; neke su open source i besplatne za preuzimanje, neke su marketplace-rješenja gdje ste vi samo jedan od prodavača u tuđoj infrastrukturi. Svaka ima svoje prednosti, ali evo što iskustvo pokazuje.

Platforme otvorenog koda reklamiraju se kao “besplatne”. I jesu, sve dok ih ne pokušate pokrenuti u produkciji. Tada počinju stvarni troškovi: hosting specijaliziran za performanse, managed servisi, SSL certifikati, backup sustavi, CDN, sigurnosni patchevi, održavanje verzija, ažuriranje pluginova, rješavanje sukoba između pluginova, sigurnosni audit, razvojni troškovi za svaku značajniju promjenu. Za srednje ozbiljnu trgovinu, realan godišnji trošak takve “besplatne” platforme zna se popeti na iznose koji udvostruče ili utrostruče godišnju Shopify pretplatu, a da pritom još uvijek imate na sebi rizik kad nešto pukne.

Marketplace platforme rješavaju problem brzine pokretanja, ali vi tu nikad niste vlasnik odnosa s kupcem. Podaci su njihovi, branding je drugačiji, cijena po transakciji je često viša, a svaka promjena njihove politike izravno utječe na vaš posao, a da vas nitko ne pita.

Kompleksnije enterprise platforme su moćne, ali su u pravilu predimenzionirane za male i srednje trgovce. Tu govorimo o razvojnim timovima, arhitektima, mjesečnim paušalima za održavanje koji sami po sebi mogu biti veći od godišnje Shopify pretplate.

Shopify se plaća od prvog dana. Ali tijekom godinu do dvije, kad zbrojite sve što dobivate bez dodatnog troška –  hosting, sigurnost, uptime, email marketing, chat, automatizacije, GDPR alate, integracije, podršku 24/7 – ispadne da je ukupno jeftiniji od bilo koje “besplatne” alternative. A pritom spavate mirnije.

Za koga Shopify nije idealan izbor?

Pošteno je reći i ovo: Shopify nije univerzalno rješenje. Ako vodite izrazito kompleksan B2B proces s vrlo specifičnim pravilima cijena po kupcu, ako vam je eCommerce tek mala grana unutar veće ERP-cjeline, ili ako imate vrlo neuobičajen model prodaje koji izlazi iz standardnog “dodaj u košaricu → platiti” toka, onda vrijedi razmotriti i alternative. Ali za 95% malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, a u tih 95% spada i kafić koji prodaje zrna, i obrt za ručno rađeni nakit, i srednji proizvođač tekstila koji krenuo na njemačko tržište, Shopify je pobjednički izbor.

A što drugo, i zašto?

Platforma za webshop nije alat koji kupite jednom i zaboravite. To je sustav na kojem gradite biznis, svakog dana, godinama. Mjerilo kvalitete nije koliko košta prvi mjesec, nego koliko vas stoji biti na njoj tijekom tri godine, s čime sve morate razmišljati i koliko toga radite sami.

Na tom mjerilu, Shopify trenutačno nema pravog konkurenta za segment malih i srednjih poduzeća. Sve je unutra, sve radi, sigurnost i usklađenost s regulativom su na najvišoj razini, a ona dva-tri ograničenja koja postoje, ispostavi se da su ili zapravo prednosti ili rješiva ako imate developera koji zna što radi.

Mi smo se, u mojoj praksi, odavno prestali pitati “zašto Shopify?”. Pitanje je postalo: “a što drugo, i zašto?”

Matko Antun Bekavac, Shopify Hrvatska

O autoru:

The post Platforma po mjeri malih i srednjih poduzeća appeared first on eCommerce Hrvatska.

Modus Infinitum d.o.o. razvija loyalty softversku platformu namijenjenu tvrtkama koje žele bolje povezati korisničke podatke, prodajne kanale, marketinšku komunikaciju i programe vjernosti. U razgovoru za eCommerce magazin partneri Kristian-Renato Škovrlj i Josip Strmečki govore o razvoju tvrtke, diferencijaciji na tržištu, izazovima eCommerce trgovaca te budućnosti martech ekosustava u regiji.

Kako je došlo do osnivanja tvrtke Modus Infinitum te na koji ste se način pozicionirali na tržištu od početka poslovanja?

Kristian: Ideja je nastala iz konkretne tržišne situacije koja se ponavljala kroz različite projekte. Tvrtke su imale sve više digitalnih kanala i sve više podataka, ali ti podaci bili su raspršeni po različitim sustavima i teško iskoristivi u jedinstvenom poslovnom kontekstu. U praksi se pokazalo da većina organizacija nije imala problem nedostatka tehnologije, nego manjka povezanosti između postojećih rješenja. CRM, ERP, eCommerce i marketing sustavi često funkcioniraju izolirano, što otežava stvaranje jedinstvenog pogleda na korisnika.

Dodatno, razvoj fiskalizacije i digitalizacija maloprodaje otvorili su mogućnost da se transakcijski podaci počnu koristiti ne samo operativno, nego i strateški, kako u segmentaciji i marketingu, tako i u upravljanju odnosom s kupcima. Od početka smo se pozicionirali kao tehnološki i poslovni partner koji ne isporučuje samo “još jedan softver”, nego platformu i znanje za upravljanje odnosom s korisnicima kroz cijeli njihov životni ciklus. Naš fokus je loyalty, korisnički podaci, automatizacija komunikacije, integracije i poslovna logika koja stoji iza uspješnih programa vjernosti.

Na tržištu postoji velik broj pružatelja CRM, marketing automation i eCommerce rješenja. Gdje vidite ključnu diferencijaciju Modus Infinituma, posebno u kontekstu integracije različitih sustava i rada s kompleksnijim enterprise okruženjima?

Josip: Ključna razlika nije u samim funkcionalnostima, nego u načinu na koji sustavi komuniciraju i kako se podaci koriste u operativnom smislu. Većina tvrtki danas ima niz alata koji pokrivaju pojedine segmente poslovanja, ali problem nastaje kada ti alati ne omogućuju jedinstveni, kontekstualni pogled na korisnika. Podaci postoje, ali nisu operativno dostupni u trenutku kada su potrebni. Naša uloga je upravo u tom sloju između sustava, integriramo podatke iz različitih izvora, standardiziramo ih i omogućujemo njihovu aktivaciju u realnom vremenu. To znači da se odluke ne donose na temelju fragmentiranih informacija, nego cjelovite slike korisničkog ponašanja.

Kod enterprise klijenata dodatni izazov je heterogenost sustava i procesa. Ne postoji “jedan model koji funkcionira za sve”, pa je ključna fleksibilnost arhitekture i mogućnost da se sustav uklopi u postojeći IT ekosustav bez narušavanja operativnih procesa.

Kako biste strukturirali svoju ponudu iz perspektive poslovne vrijednosti za klijenta, odnosno, drugim riječima, koje konkretne probleme rješavate i gdje najčešće vidite najveći ROI?

Kristian: Najčešći problem je nedovoljno iskorišten potencijal postojećih korisničkih baza. Tvrtke često ulažu značajne resurse u akviziciju novih kupaca, dok istovremeno ne koriste puni potencijal postojećih odnosa. Prvi sloj problema odnosi se na identitet korisnika. Kada su podaci raspršeni po različitim sustavima, teško je dobiti jedinstven pogled na korisnika i njegovo ponašanje kroz različite kanale. Drugi sloj odnosi se na loyalty mehanike poput bodova, kupona i statusnih pogodnosti koje potiču željena ponašanja korisnika. Važno je naglasiti da ti modeli nisu cilj sami po sebi, nego mehanizam za poticanje određenih ponašanja. Treći sloj je aktivacija podataka kroz direktni marketing. Tu se vidi najveći poslovni učinak jer relevantna i pravovremena poruka izravno utječe na frekvenciju kupnje, prosječnu vrijednost košarice i zadržavanje korisnika. U većini projekata najveći povrat dolazi iz optimizacije postojećih korisnika, a ne iz novih akvizicija, što često mijenja prioritete marketinških i prodajnih timova. Uz sve navedeno naglasili bismo da naše rješenje i pristup dovodi do rasta košarice u prosjeku od minimalno 50 posto.

Ako se fokusiramo na eCommerce sektor, koji su danas najčešći operativni i tehnološki “pain pointovi” koje prepoznajete kod trgovaca, i na koji način vaša rješenja adresiraju te izazove?

Josip: Prvi i najizraženiji izazov je fragmentacija podataka. Informacije o korisnicima nalaze se u više različitih sustava i bez njihove integracije nemoguće je dobiti cjelovitu i operativno upotrebljivu sliku. Drugi izazov je personalizacija koja je u mnogim slučajevima još uvijek na osnovnoj razini. Iako se često koristi termin “personalizacija”, u praksi se radi o vrlo jednostavnim prilagodbama komunikacije, bez stvarnog razumijevanja konteksta i namjere korisnika. Treći izazov je omnichannel iskustvo. Korisnici ne percipiraju razliku između kanala, ali sustavi iza njih često nisu sinkronizirani, što rezultira neujednačenim iskustvom. Naš pristup je stvaranje zajedničkog korisničkog i loyalty sloja koji omogućuje konzistentno upravljanje podacima, pravilima i komunikacijom kroz sve kanale.

Možete li navesti primjere implementacija svojih rješenja te na kojim ste sve tržištima prisutni?

Kristian: Naša rješenja koriste organizacije iz različitih sektora, uključujući retail, eCommerce, turizam i distribuciju. Zajednički nazivnik je potreba za strukturiranim upravljanjem odnosom s korisnicima kroz više dodirnih točaka. U praksi to uključuje loyalty sustave s bodovima, kuponima i personaliziranim pogodnostima, ali i B2B modele gdje se slične mehanike koriste za upravljanje partnerima, distributerima ili prodajnim mrežama. Osim Hrvatske, prisutni smo i na regionalnim tržištima, osobito u projektima gdje klijenti posluju u više država i trebaju sustav koji je istovremeno centraliziran i lokalno prilagodljiv, što uključuje jezik, valute, regulatorni okvir i poslovna pravila. Među našim ključnim referencama su Hrvatski Telekom, Tokić, Offertissima, Argentum, Philips i Xiaomi.

Danas se sve više govori o “data-driven” pristupu i upravljanju korisničkim životnim ciklusom. Koliko je to važno za konverzije i lojalnost?

Josip: Data-driven pristup danas je standard, ali njegova stvarna vrijednost ovisi o tome koliko se podaci mogu operativno koristiti u trenutku kada nastaje poslovna prilika. Naša platforma omogućuje prikupljanje i objedinjavanje podataka iz različitih izvora te njihovu segmentaciju, ali ključni dio je mogućnost automatizirane reakcije na temelju ponašanja korisnika. To znači da sustav može prepoznati promjenu u obrascu ponašanja, primjerice pad aktivnosti, povećanje interesa ili promjenu u potrošnji i na temelju toga pokrenuti odgovarajuću akciju u realnom vremenu. Takav pristup povećava relevantnost komunikacije, a time i vjerojatnost konverzije te dugoročnu lojalnost korisnika.

Kako vidite daljnji razvoj eCommerce i martech ekosustava u regiji, osobito u kontekstu AI-ja, automatizacije i sve strožih regulativa oko podataka, te gdje u tom kontekstu vidite ulogu i razvoj Modus Infinituma u narednih nekoliko godina?

Kristian: Očekujemo daljnju konsolidaciju sustava i smanjenje broja izoliranih alata. Tvrtke će sve više tražiti platforme koje objedinjuju prodaju, marketing, korisničku podršku i analitiku u jedinstven operativni okvir. AI će igrati sve važniju ulogu, ali ne kao zamjena za poslovnu logiku, nego kao alat koji poboljšava postojeće procese, kroz bolju segmentaciju, predikciju ponašanja i automatizaciju kampanja.

Istovremeno, regulativa vezana uz podatke dodatno će utjecati na način upravljanja informacijama, što povećava važnost transparentnosti i povjerenja korisnika. U tom kontekstu razvoj vidimo kroz veću modularnost platforme, dublje integracije i sofisticiraniju automatizaciju, s ciljem da se loyalty sustavi pozicioniraju kao dio temeljne poslovne infrastrukture, a ne kao zaseban marketinški alat.

Sve u svemu, razvoj digitalnog poslovanja pokazuje da ključni izazov više nije nedostatak alata, nego njihova povezanost i sposobnost aktivacije podataka u realnom vremenu. Upravo zato loyalty sustavi sve više postaju infrastrukturni sloj koji povezuje korisničko iskustvo, podatke i poslovne odluke.

The post Loyalty govori jezikom vašega kupca appeared first on eCommerce Hrvatska.

Prosječna stopa napuštanja košarice u 2026. iznosi 70,22% (Baymard Institute, meta-analiza 50 istraživanja). Što će reći sedam od deset kupaca stavi proizvod u košaricu i ne dovrši kupnju. Ne zbog toga što im se proizvod ne sviđa, već zato što ih je negdje putem nešto zbunilo, usporilo, uplašilo.

To “nešto” je najčešće tekst. Ne naslov, ne opis proizvoda, ne blog članak. Tri do pet riječi na gumbu, nejasna poruka o pogrešci, previše podataka ili zbunjujuća polja kod unosa kartice. Tekst toliko kratak da ga nitko u timu ne smatra “sadržajem”. Zato i ostaje onakav, kakav ste dobili s platformom. Generički, hladan, beskoristan.

U struci taj tekst zovemo microcopy. I brojevi su vrlo jasni: ako odvojite malo vremena i uredite taj mikrotekst (upute oko polja koja treba ispuniti, CTA tekst na gumbima, ili poruka o pogreškama) dobit ćete prosječno 8 posto više konverzija, a ako se upustite u testiranje CTA teksta na gumbu (to će reći isprobate više verzija kroz AB testove, pa usporedite rezultate) dobit ćete skok od 12 posto (izvor: Marketing LTB, pregled CRO statistika za 2026.). Baymard Institute procjenjuje da se zbog lošeg CTA texta u SAD-u i EU-u izgubi oko 260 milijardi dolara godišnje, upravo zbog lošeg dizajna checkouta, a najveći dio tog dizajna je tekst.

Moram odmah naglasiti, ovo nisu zahvati koji zahtijevaju redizajn shopa. Ovo su jednostavne, tekstualne promjene koje možete napraviti danas, bez developera, u admin panelu svog web dućana.

Kad sam prije nekog vremena radio na optimizaciji korisničkog iskustva jedne web trgovine koja prodaje prirodne energetske pločice (ostat će anonimni), nakon launcha smo vidjeli kako ljudi dolaze na stranice, razgledaju proizvode, čitaju opise, i pogube se kad je proizvod trebalo dodati u košaricu. Nije nam bilo jasno što se zbiva. Onda smo po uredima zgrade u kojoj se to događalo skupilo nekoliko dobrovoljaca, i rekli im: “Kupite paket pločica” i u tren oka našli grešku. Pozicija i opis količine na stranici proizvoda nije bio dovoljno jasan, jer smo naveli kutija / broj pločica u kutiji. Kupci nisu shvaćali plaćaju li navedeni iznos za jednu pločicu ili njih nekoliko.

1. Gumb na stranici proizvoda

Ovo sam skicirao na brzinu, samo da vam bude lakše pratiti. Gumb “Dodaj u košaricu” najbolje je ne mijenjati, jer je to neki standard, na koji su kupci navikli i očekuju ga. No, ako je gumb sam, bez ikakvih dodatnih informacija, ili konteksta, koja kupcu olakšava donošenje odluke, kupac će se lakše predomisliti.

Stavite se na tren u ulogu kupca. Prije nego kliknete, razmišljate: “Treba li mi ovo zaista? Što ako mi se ne svidi? Što ako mi je premalo? Što ako to poslije ne mogu vratiti? Što ako…”

Svi ti strahovi, sumnje i zbrka u glavi, olakšaju se s jednom kratkom rečenicom. Uklonite sumnju, pogurajte kupca dalje kroz proces.

Naravno, dao sam vam najčešće primjere, ali to može biti i “Dostava već danas” ili “Besplatan povrat, bez pitanja” ili “Naručite dvije veličine ako niste sigurni”.

Sve ovisi o tome što prodajete, kome prodajete i što ih najviše brine u tom trenu.

2. Pojasnite polja za unos podataka (ili pogrešku koja se dogodila)

Poruke o pogreškama najgori su neprijatelj dobrog korisničkog iskustva, a najčešće se događaju baš u procesu plaćanja, kad su ljudi i tako nervozni da će transakcija ili nešto drugo poći po krivu.

Uzmimo na primjer broj telefona. Ok, trebate moje ime, adresu i broj kartice, ali ako me pitate broj telefona, postajem nervozan, jer će moj broj završiti na listi nekog prodavača Forexa, i dan će mi biti ispunjen razgovorima “Dobar dan, kako ste? Jeste dobro?” i drugim neugodnim pozivima s nepoznatih brojeva.

Dovoljan je jedan red: Trebamo vaš broj radi lakše dostave / komunikacije s dostavljačem ili što god napišete, da im bude jasno zašto je taj broj nužan.

Generička poruka o pogrešci najgori je mogući tekst u checkoutu. Kupac je upravo unio svoje podatke za plaćanje, kliknuo gumb, i dobio poruku koja mu ne govori apsolutno ništa korisno. Ne zna što je pogriješio. Ne zna što treba ispraviti. Jedino što zna je da “nešto ne radi”, a u tom trenutku refleks je zatvoriti tab.

Dobra poruka o pogrešci ima tri elementa: kaže što nije u redu, kaže gdje je problem, i kaže što treba napraviti. Konkretno i ljudskim jezikom.

Stoga, umjesto da imate jednu generičku poruku za sve pogreške, promislite koje su najčešće i pojasnite ih npr. Neispravna e-mail adresa → Nedostaje @ u adresi. Provjerite e-mail. ili Pogreška u unosu → Poštanski broj ima 5 znamenki (npr. 10000 za Zagreb).

3. Prazna košarica

Ono što u struci zovemo “empty states” nisu samo košarice, već apsolutno bilo koje mjesto gdje nešto treba biti dodano od korisnika – avio karte, hotelske rezervacije ili što već nudite putem svog web dućana.

“Vaša košarica je prazna” je činjenica, ne poziv. Kupac koji dođe na stranicu prazne košarice najčešće je kliknuo na ikonu košarice iz navike ili se vratio na shop nakon što mu je sesija istekla. U oba primjera, to je kupac koji je na vašem shopu i spreman je nešto kupiti. Trebate ga samo pravilno usmjeriti.

Dodajte jedan link na kategoriju, aktualnu ponudu ili bestsellere. Ne trebate natpis pretvarati u landing page. Jedna rečenica s jednim linkom je dovoljna.

4. Polje za kupon u checkoutu

Polje za kupon je tihi ubojica. Kad kupac bez kupona vidi prazno polje s natpisom “Unesite kod kupona” misli da propušta priliku za popust, traži kupon koji ne postoji, što ga naljuti, frustrira i na kraju ne kupi ništa.

Rješenje je ili promijeniti formulaciju iz imperativa u pitanje. “Imate kod za popust?” čime pojašnjavate da ga većina ljudi nema, i da je to normalno, ili sakrijte polje iza linka (“Imate kod za popust? Kliknite ovdje.“) tako da ga vide samo oni koji traže mjesto za unos koda.

5. Gumb za plaćanje

Gumb za plaćanje je trenutak najveće napetosti u cijelom korisničkom iskustvu. Kupac predaje podatke kartice i troši novac. “Plati” je funkcionalno ispravan tekst, ali ne radi ništa kako bi umanjio tjeskobu tog trenutka.

Mikrotekst ispod gumba koji potvrđuje sigurnost transakcije mjerljivo smanjuje odustajanje. Baymard Institute u svom istraživanju UX-a naplate posebno naglašava važnost vizualnih i tekstualnih signala sigurnosti oko polja za karticu (pečati institucija, ikona lokota, mikrotekst).

Dodatne opcije su:

• Vaši podaci su zaštićeni 🔒
• Sigurna naplata – Podaci se ne pohranjuju
• Sve one ikone koje viđate kao što su SecurePay, Safe Shop i slično.

6. Proizvoda nema na zalihi

“Nema na zalihi” je slijepa ulica. Kupac je došao na stranicu proizvoda koji ga zanima i nema dalje. Svaki takav korisnik je izgubljen zauvijek, jer nema razloga da se ikad vrati provjeriti je li artikl stigao?

Ako na tom mjestu dodate polje za e-mail s rečenicom objašnjenja npr.

Slijepa ulica odjednom postaje prilika. Takav lead radi bolje od newslettera ili retargetinga, jer je vezan uz konkretan proizvod i konkretan trenutak namjere.

Ako je cijela kategorija prazna, ponudite im alternativu: “Ovih proizvoda trenutačno nemamo. Pogledajte slične →”.

7. Prijava na newsletter

“Pretplatite se na naš newsletter” je rečenica koja odbija ljude jer im je jasno da vi želite njihovu e-mail adresu, na koju će non stop kapati neki spam. Newsletter je samo još jedan mail koji vjerojatno nikad neće otvoriti.

Dobar mikrotekst za prijavu odgovara na dva pitanja: “Što ću dobiti?” i “Koliko često?”. I ništa više.

Opcije su vam:

• Ponude, novosti, bez spama. Jedan mail mjesečno.
• Primi 10% popusta na prvu narudžbu →
• Obavijesti o sniženjima i posebnim ponudama.

8. Pretraga bez rezultata

Kao i prazna košarica, pretraga koja ne daje rezultate je zid. Kupac je upisao pojam, kliknuo, i dobio ništa. Ako mu ne ponudite nešto, odabrat će “Natrag” ili zatvaranje taba.

Najmanje što možete napraviti je dati mu neki prijedlog: link na bestsellere, link na kategorije ili prijedlog alternativnog pojma. Još bolje ako ispod poruke automatski prikažete najpopularnije proizvode. Većina platformi (Shopify, WooCommerce) to omogućuje bez koda, kroz postavke teme ili dodatak.

Gdje početi

Odaberite jednu promjenu i pustite je tjedan dana. Pratite konverziju, prosječnu vrijednost košarice ili stopu napuštanja na tom koraku. Ako imate Google Analytics 4, možete mjeriti svaki od ovih koraka kao event.

Počnite s checkoutom. To je dio puta kupca na kojem je novac najizravnije na stolu i na kojem je generički tekst najskuplji. Poruke o pogreškama i gumb za plaćanje su promjene koje zahtijevaju tri minute rada i mogu puno značiti za vaše poslovanje.

Microcopy nije kreativno pisanje. To je inženjerski posao: identificiraj gdje kupac zapinje, postavi pitanje koje si kupac u tom trenutku postavlja i odgovori mu u jednoj rečenici. Bez književnih ambicija. Bez marketinških fraza. Jasno, konkretno, korisno.

To je razlika između shopa na kojem kupac kupuje i shopa s kojeg kupac odlazi.

I ne košta ništa, osim par minuta vremena.

Nenad Vukušić, Copyraonica

O autoru): Piše copy već 20 godina. Zanat je pekao po agencijama kako bi iz drugog pokušaja postao freelancer. Jedini domaći copywriter s Grand Prixom Hrvatskog dizajnerskog društva i mentor na UX Writing Hubu. Pisao je spotove za Fantu, copy za Google, Nikon, Milku, ali i crowdfunding kampanje, globalne web stranice brojnih startupa i komunikacijske strategije koje su organski povećale prihode i posjete 10x u kratkim rokovima i s tankim budžetima.

The post Male poruke koje spašavaju prodaju appeared first on eCommerce Hrvatska.

Datum i vrijeme: četvrtak, 3. rujna 2026. s početkom u 18:00 sati

Lokacija: Coworking Pula, Ul. Marka Marulića 5, 52100, Pula – Google Maps

Četvrti ovogodišnji meetup vodi nas u Pulu, gdje nas u prostorima Coworking centra Pula dočekuju naši domaćini ICT Istra. Okupit ćemo stručnjake s iskustvom u razvoju, vođenju i unapređenju web trgovina koji će iz različitih perspektiva podijeliti što bi napravili da danas ponovno pokreću webshop. Razgovarat ćemo o najčešćim pogreškama, kako postaviti kvalitetne temelje za online prodaju, kada ulagati u razvoj, što se može odgoditi te koje su odluke ključne za dugoročan uspjeh.

Krenut ćemo s prezentacijom koju će održati naš dugogodišnji partner Domagoj Ostović iz Lloyds Digitala. Vidjet ćete iz prve ruke utjecaj koji izbor platforme ima na online prodaju, ne samo iz perspektivne kupca, već i iz vaše pozicije! Konkretno, odaberete li platformu koja se ne može (ili može djelomično) spojiti na vaš računovodstveni sustav, imat ćete znatno više posla nego što ste mogli inicijalno zamisliti. Upravo će o takvim scenarijima pričati Domagoj. 

Nakon predavanja slijedi nam kratka pauza za umrežavanje, a potom panel koji će ponuditi konkretne savjete i odgovore na pitanja s kojima se susreće gotovo svaki poduzetnik koji ulazi u eCommerce – bez obzira na to pokrećete li svoj prvi webshop ili planirate modernizirati postojeći. 

Kroz ove teme provest će nas:

• Tanja Savić, Stručnjakinja za marketing, digitalne komunikacije i eCommerce s više od 20 godina iskustva
• Davor Rapić, CTO Plus Hostinga, čovjek koji online trgovcima pomaže riješiti najteže hosting situacije
• Tomislav Bilić, CEO Inchoo
• Dino Oreški, konzultant za digitalni marketing, suosnivač i tajnik udruge eCommerce Hrvatska

Nakon službenog dijela, podružit ćemo se (networking is king!), a sa svakim od predavača i panelista moći ćete popričati.

Predavači i panelisti

Domagoj Ostović, CEO, Lloyds Digital

Strastveni poduzetnik koji je rođen u Bjelovaru, živi u Vozilićima, a stvara u Labinu. Direktor je i osnivač Lloyds digital agencije te organizator Digital Labin konferencije. Ujedno je i potpredsjednik istarskog ogranka Udruženja za IT sektor pri HGK, ali i jedan od osnivača udruge ICT Istra koja okuplja lokalnu tech zajednicu s ciljem umrežavanja i brendiranja Istre kao globalnog IT središta s brojnim prilikama za građenje karijere i ispunjenog života.

Tanja Savić, CEO, MIA Figlia

Stručnjakinja za marketing, digitalne komunikacije i eCommerce s više od 20 godina iskustva. Tijekom 15 godina rada u Atlantic Grupi – Farmaciji stekla je bogato iskustvo u marketingu i prodaji, od kojih je tri godine sudjelovala u razvoju Farmacia webshopa i eCommerce poslovanja.

Posljednjih pet godina vlasnica je obrta za marketinške usluge, gdje upravlja webshopovima, vodi digitalne kampanje i razvija marketinške strategije. Organizatorica je i RIpost konferencije, događaja posvećenog digitalnom marketingu i novim tehnologijama u Rijeci. Uz poduzetništvo obnaša dužnost potpredsjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke.

Davor Rapić, CTO, Plus Hosting

CTO vodećeg hrvatskog hosting providera, koji kaže da fascinacija tehnologijom nije samo posao, već način života koji ga motivira da stalno istražuje. Uz to, ima iskustva u vođenju webshopa, primjenjuje najnovije tehnološke trendove za unapređenje digitalne prisutnosti i korisničkog iskustva.

Dino Oreški, konzultant za digitalni marketing, suosnivač i tajnik udruge eCommerce Hrvatska

Dino Oreški je u svijetu eCommercea i digitalnog marketinga još od 2005. godine, kad je bio zadužen najprije za Neckermannov, a potom i Quelleov webshop – u to vrijeme dva najveća webshopa u Hrvatskoj. Danas radi kao samostalni konzultant, rado dijeli svoje znanje, a često je predavač i voditelj na međunarodnim konferencijama. Osim toga, Dino je suosnivač i tajnik udruge eCommerce Hrvatska.

Tomislav Bilić, CEO Inchoo

Tomislav Bilić je osnivač i direktor tvrtke Inchoo, agencije specijalizirane za razvoj web trgovina koja od 2008. surađuje s vodećim hrvatskim i međunarodnim trgovcima. Kao pionir uvođenja Magento eCommerce rješenja na domaćem tržištu, aktivno sudjeluje u razvoju digitalne trgovine kroz inovacije u korisničkom iskustvu (UX), analitici te optimizaciji poslovnih procesa.

Tijekom karijere vodio je niz uspješnih eCommerce projekata za velike domaće i međunarodne brendove. Svoje bogato znanje redovito dijeli na konferencijama i stručnim okupljanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, uvijek s ciljem približavanja digitalnih trendova i najboljih praksi trgovcima svih veličina. Jedan je od osnivača dviju istaknutih udruga za razvoj softvera u Hrvatskoj: Osijek Software City i Croatia Independent Software Exporters (današnji Unit). Posebno cijeni otvorenu komunikaciju, partnerski pristup i povjerenje kao temelj dugoročne suradnje, a poslovne izazove najčešće pretvara u prilike za rast, inovaciju i učenje.

PROGRAM

1. Dolazak & Upoznavanje (18:00 – 18:30)

Glavni cilj svakog Meetupa udruge eCommerce Hrvatska je razmjena iskustava i druženje. Stoga, nemojte biti sramežljivi – zaletite se ravno na šank i upoznajte ekipu.

2. Predavanje: “Kako odabrati najbolju platformu za izradu webshopa?” – Domagoj Ostović (18:30 – 19:00)

Odabir platforme jedna je od najvažnijih odluka pri pokretanju ili razvoju web trgovine, a pogrešan izbor može dugoročno usporiti rast i povećati troškove poslovanja. Na ovom predavanju usporedit ćemo najpopularnija SaaS i open-source rješenja poput Shopifyja, WooCommercea i Magenta, ali i prednosti te izazove razvoja potpuno prilagođenog (custom) webshopa. Objasnit ćemo kako odabrati platformu prema fazi razvoja poslovanja, budžetu i planovima te na što treba obratiti pozornost kada su u pitanju integracije s ERP-om, CRM-om, WMS-om, sustavima za naplatu, dostavnim službama, marketing alatima i drugim poslovnim sustavima u pozadini. Cilj predavanja je pomoći vam da donesete dugoročno ispravnu odluku i izgradite webshop koji neće predstavljati ograničenje, već temelj za daljnji rast poslovanja.

3. Pauza za networking i osvježenje (19:00 – 19:15)

4. PANEL: “Odlučili smo prodavati online. Što sad?” (19:15-20:00) 

Pokretanje webshopa mnogo je više od odabira platforme i objave prvih proizvoda. Na ovom panelu razgovarat ćemo o svim ključnim odlukama koje slijede nakon što donesete odluku da želite prodavati online, od planiranja poslovnog modela, tehnologije i logistike do marketinga, korisničkog iskustva i dugoročnog razvoja. Panelisti će podijeliti iskustva iz prakse, najčešće pogreške koje poduzetnici rade te konkretne savjete kako postaviti kvalitetne temelje za uspješan i održiv eCommerce. Cilj panela je pomoći budućim i postojećim web trgovcima da lakše donesu ispravne poslovne odluke i izbjegnu skupe pogreške.

5. Minglanje & Networking – 20:00 – 22:00

Important to know

ŠTO? MEETUP – Kako uspješno pokrenuti webshop koji zaista prodaje – Powered by Plus Hosting

ZA KOGA? Partneri, članovi i prijatelji udruge eCommerce Hrvatska, Plus Hostinga, ICT Istre i Coworking Pula

KADA? Četvrtak, 3. rujna 2026., od 18:00 do 22:00 h

GDJE? Coworking Pula, Ul. Marka Marulića 5, 52100, Pula – Google Maps

KAKO? Prijave za ovaj event su završile. Zapratite naša buduća događanja ovdje.

The post MEETUP: Kako uspješno pokrenuti webshop koji zaista prodaje – Powered by Plus Hosting appeared first on eCommerce Hrvatska.

Od 2. kolovoza 2026. počinje se primjenjivati većina pravila europskog AI Acta. Za webshopove to ne znači zabranu korištenja umjetne inteligencije, nego potrebu za većom transparentnošću, jasnijim pravilima i boljom kontrolom načina na koji se AI koristi, o čemu smo već ranije pisali.

Najvažnije pitanje više nije samo može li AI ubrzati poslovanje i povećati prodaju. Jednako je važno znati gdje se koristi, koje podatke obrađuje, tko provjerava rezultate i kako njegov rad utječe na kupce.

Chatbotovi i tekstovi na webshopu

Jedna od najkonkretnijih promjena odnosi se na chatbotove i virtualne asistente. Ako kupac razgovara s AI sustavom, mora mu biti jasno da ne razgovara s čovjekom. U praksi je dovoljna jednostavna i vidljiva poruka poput:

„Razgovarate s virtualnim asistentom koji koristi umjetnu inteligenciju.“

Posebno je važno omogućiti prelazak na regularnu, tj. ljudsku podršku kada se radi o reklamacijama, povratu proizvoda, problemima s plaćanjem ili drugim situacijama koje mogu utjecati na prava kupca. Chatbot ne mora biti uklonjen niti njegova uporaba mora postati komplicirana. Potrebno je samo jasno komunicirati njegovu ulogu i zadržati mogućnost ljudske intervencije.

Što se tekstova tiče, ne morate označiti svaki tekst napravljen uz pomoć AI-ja na vašem webshopu. Jedna od čestih zabluda jest da će svaki opis proizvoda, newsletter ili oglas napisan uz pomoć ChatGPT-a ili Claudea morati imati oznaku da je izrađen umjetnom inteligencijom. To nije slučaj.

Webshopovi i dalje mogu koristiti AI za pripremu tekstova, ideja, oglasa, opisa i sadržaja za društvene mreže. Ključno je da sadržaj prije objave pregleda odgovorna osoba. Odgovornost za točnost informacija i dalje je na poduzeću u čijem je webshop vlasništvu. To se posebno odnosi na cijene, karakteristike proizvoda, sastav, način korištenja, zdravstvene tvrdnje, uvjete dostave i povrata.

Drugim riječima, AI može pomoći u izradi sadržaja, ali odgovorna osoba odlučuje hoće li sadržaj ići na webshop ili u newsletter.

Najveći rizik su lažni vizuali i testimoniali

AI-generirane fotografije i videozapisi mogu biti vrlo korisni. Problem nastaje kada kupcu prikazuju nešto što nije stvarno. Primjerice, AI može promijeniti veličinu proizvoda, njegovu boju, materijal, ambalažu ili način korištenja. Može prikazati rezultate koje proizvod ne može postići ili generirati osobu koja izgleda kao stvarni kupac i daje preporuku.

Poseban oprez potreban je kod AI avatara, virtualnih influencera, sintetiziranih glasova i testimoniala. Ako sadržaj izgleda kao stvarna fotografija, izjava ili video, a zapravo je umjetno generiran ili značajno manipuliran, treba ga jasno označiti. Za webshopove je zato dobra praksa da stvarne fotografije proizvoda ostanu glavni prikaz onoga što kupac dobiva, dok AI vizuali imaju dodatnu, kreativnu ili inspiracijsku ulogu.

Što je s Google i Meta Adsima?

Automatizirano licitiranje (automated bidding), Performance Max, Advantage+, algoritamsko targetiranje i dinamički (remarketing) oglasi već se snažno oslanjaju na umjetnu inteligenciju. Dobra vijest je da su mediji, a u ovom su slučaju to i tehnološke platforme (Meta i Google), odgovorne za svoje sustave, ali webshop i dalje odgovara za podatke koje šalje platformama, publike (audiences) koje koristi, sadržaj oglasa i točnost promotivnih tvrdnji.

Ako platforma automatski generira oglas koji sadrži netočnu cijenu, pretjerano obećanje ili zavaravajući vizual, odgovornost se ne može jednostavno prebaciti na algoritam. Automatizacija ubrzava kampanje, ali ne uklanja potrebu za ljudskom kontrolom.

Ovom se temom najviše bavim u zadnjih nekoliko mjeseci, a krenuo sam zapravo prije godinu i pol. Moj savjet je da postavke (setup) kampanje i učenje sustava radite sami, a Meti i Googleu pustite optimizaciju kampanja prema vašim regulama. Time ćete mogućnost greške svesti na minimum.

Pazite koje podatke unosite u AI alate

Za velik broj webshopova najveći praktični rizik nije sam AI Act, nego nekontrolirano korištenje javnih AI alata.  Zaposlenici često u njih kopiraju reklamacije, podatke kupaca, detalje narudžbi, interne dokumente, izvještaje iz kampanja ili popise kontakata, bez jasnog razumijevanja gdje ti podaci završavaju i koriste li se za daljnje treniranje modela.

Zato je važno definirati koje AI alate zaposlenici smiju koristiti i koje podatke u njih smiju unositi. Osobni podaci kupaca, osjetljive poslovne informacije i interni dokumenti ne bi se trebali unositi u neodobrene alate bez prethodne provjere. AI Act pritom ne zamjenjuje GDPR. Oba propisa treba promatrati zajedno.

Jedan od primjera koji viđam često jest da zaposlenici neke tvrtke u besplatnu verziju Chat GPT-a unose podatke o poslovanju, osobne podatke kupaca (npr. “da obradi neke tabele koje imaju email kupaca”). S time ste u prekršaju.

Ne morate svakog zaposlenika pretvoriti u AI stručnjaka, ali ljudi koji koriste AI moraju razumjeti njegove osnovne rizike. To znači da trebaju znati da AI može izmišljati informacije, pogrešno interpretirati podatke, generirati sadržaj koji krši autorska prava ili proizvesti odgovor koji zvuči uvjerljivo, ali nije točan. Marketing, korisnička podrška, prodaja i uprava ne trebaju istu razinu edukacije, ali svatko mora razumjeti pravila koja se odnose na njegov posao.

Minimalna interna edukacija trebala bi obuhvatiti:

• koje AI alate je dopušteno koristiti
• koje podatke nije dopušteno unositi
• koji se sadržaj mora provjeriti
• kada je potreban ljudski nadzor
• kome se prijavljuje problem ili sumnjiv rezultat.

Što na kraju trebamo napraviti?

Prvi korak je napraviti jednostavan popis svih AI alata koji se koriste u tvrtki. U taj popis treba uključiti ne samo službene sustave, nego i alate koje su zaposlenici počeli koristiti samostalno. Nakon toga treba odrediti odgovornu osobu za svaki važniji sustav. To ne mora biti posebno zaposlen AI chief officer, ali mora biti jasno tko vodi računa o alatu, provjerava dobavljača, prati način korištenja i reagira u slučaju problema. Može biti direktor firme, voditelj odjela, ali i specijalist u marketingu. Chatbotove treba jasno označiti, a za generirani sadržaj uvesti pravilo ljudske provjere prije objave.

Također je korisno definirati interna pravila za AI vizuale, testimoniale i oglase te provjeriti šalju li chatbotovi, CRM sustavi ili marketinški alati podatke kupaca vanjskim dobavljačima. Potrebno je educirati zaposlenike i sačuvati osnovnu dokumentaciju o tome koji se alati koriste i na koji se način kontroliraju.

Ovo je zapravo dobra vijest, jer osobno smatram da svaki webshop treba znati koje alate koristi, jasno označiti i kontrolirati objavljeni sadržaj, zaštititi podatke kupaca i odrediti tko je odgovoran za pojedini AI sustav. AI Act ne zabranjuje umjetnu inteligenciju u online prodaji. Traži da se koristi transparentno, promišljeno i pod ljudskom kontrolom.

Slobodno nam se javite ako imate dodatnih pitanja. Tu smo za naše članove!

The post AI Act: što vlasnici i voditelji webshopova trebaju napraviti appeared first on eCommerce Hrvatska.